Za zbrinjavanje 171 psa sa Žarkovice potrošeno više od 1, 2 milijuna kuna, udomljena ih je tek trećina

Sa Žarkovice je preko registriranih skloništa zbrinut 171 pas, a sredinom rujna u skloništu su bila još 92 psa, odgovaraju iz tvrtke Sanitat Dubrovnik d.o.o. na naš upit o tome kako teče projekt koji su nazvali Adopt Zarkovica Dogs. Od pasa koji su zbrinuti preko registriranih skloništa 29 ih je trajno udomljeno na području Hrvatske, 26 na području Velike Britanije, Njemačke i Austrije, a u skloništima koja su prihvatila pse sa Žarkovice i kod privremenih udomitelja je 116 pasa.

– Na dan 14. rujna iskazani troškovi za Projekt Adopt Žarkovica su 1,028.790,29 kuna (bez PDV-a). Od toga su veterinarski troškovi bili 106.611,17 kuna, na zbrinjavanje/smještanje u registrirane azile potrošeno je 609.793,00 kuna, dok su ostali troškovi (zaštitari, djelatnici, web stranica, ostali materijalni troškovi) bili 312.386,12 kuna – kažu iz Sanitata. Iako smo tražili i podatke o tome u kojim su registriranim skloništima zbrinuti psi, koliko ih je u pojedinim skloništima i koliko je plaćeno svakom od njih, nismo ih dobili. Odgovaraju jedino na upit hoće li i kako pokriti troškove brige za pse koji su na privremenim smještajima

– Grad Dubrovnik razmatra model pokrivanja troškova liječenja privremeno udomljenih pasa, a po iznalasku istog javnost će biti obaviještena – kažu u svom odgovoru.

Tragom informacija da su neki od potencijalnih udomitelja odbijeni bez adekvatnog obrazloženja, zanimalo nas je zašto je to tako. Uz to, zatražili smo i odgovor na pitanje zašto su neki od pasa sa Žarkovice završili u skloništu u Poljskoj, iz kojeg su nedavno objavili pozive da im se pomogne jer je prostor poplavljen, koliko pasa je prevezeno u Poljsku i prema čijoj odluci? Prema ugovoru koji Grad ubrovnik ima sa skloništem Animalis Centrum, među obvezama navedeno je i trajno udomljavanje pasa, pri čemu komunalni redar ima mogućnost nadzora udomljavanja. Zanimalo nas je i tko će nadzirati udomljavanje pasa iz skloništa u Poljskoj i jesu li uvjeti u kojima borave bolji od onih na Žarkovici, jer iz tog razloga se i premještaju.

Iz Sanitata kažu da se nakon ispunjavanja upitnika provodi provjera uvjeta potencijalnih udomitelja, a neki su odbijeni jer nisu bili u mogućnosti pružiti adekvatnu skrb s obzirom na zdravstveno stanje psa.  

– S obzirom na popunjenost registriranih skloništa u RH i nemogućnosti prihvata pasa sa Žarkovice, za pomoć smo se obratili i inozemnim udrugama i skloništima, gdje udruge za zaštitu i brigu o životinjama javljaju o uvjetima zainteresiranih skloništa. U poljski azil transportirano je 12 pasa i to nakon provjere uvjeta. Osnovni problem Azila Žarkovica je njegova nelegalnost i nepostojanje osnovnih uvjeta za skrb o životinjama koje propisuju zakoni i propisi RH, zbog čega je i doneseno Rješenje o izmještanju svih pasa iz navedenog azila – odgovaraju nam. Kakvo je stanje u azilu u Poljskoj, hoće li i tko će nadzirati udomljavanja nisu komentirali, a nisu objasnili ni tko je i na koji način procjenjivao udomitelje i njihovu 'mogućnost pružanja adekvatne skrbi s obzirom na zdravstveno stanje pasa'.

Iz Državnog inspektorata na pitanje o prijevozu pasa u skloništa izvan Hrvatske odgovaraju da u odobrenim skloništima za životinje u Hrvatskoj trenutno nema slobodnog kapaciteta

– Zbog hitnosti zbrinjavanja pasa iz neodobrenog prostora na Žarkovici u Dubrovniku, iz neadekvatnih uvjeta, pristupilo se zbrinjavanju u odobrena skloništa koja mogu primiti pse u druge zemlje Europske unije. Skloništa koja su upisana u TRACES sustav su odobrena skloništa od strane nadležnih službi, koja ih kontrolira i potvrđuje dolazak, između kojih je i skloništa u Poljskoj. Certifikat za otpremu u države članice EU u TRACES sustavu izdaje ovlašteni veterinar kontrolnog tijela na čijem području se nalazi sklonište, na temelju dokumentacijskog i fizičkog pregleda. Veterinarski inspektori kao službene osobe imaju uvid o broju svih otpremljenih pasa iz odobrenog skloništa u svaku državu, a što uključuje i Poljsku – kažu iz DIRH-a, ali ne odgovaraju na pitanje je li točno da su među psima koji su otišli u Poljsku bili i bolesni psi i kako su oni dobili certifikat.

Od Sanitata smo tražili informaciju o broju radnika koji se brinu za pse na Žarkovici, koje je njihovo radno vrijeme i je li točno da poslijepodne i navečer u skloništu nema zaposlenika, tko se tada brine za pse i tko ih hrani, daje terapiju?

– Skrb o životinjama na Žarkovici pored djelatnika Sanitata Dubrovnik d.o.o. obavljaju volonteri i predstavnici Udruge Network for Animals. Trenutno dva djelatnika Sanitata su stalno na Žarkovici, zajedno s jednim zaposlenikom temeljem Ugovora o djelu, a angažiraju se dodatni djelatnici Sanitata Dubrovnik. Djelatnici i volonteri zaposleni su u dvije smjene, jutarnjoj i popodnevnoj, dok je u noćnim satima na čuvanju azila angažirana zaštitarska tvrtka s dva zaposlenika. Zaposlenici Sanitata, kao i volonteri, brinu se o svim preostalim psima na platou Žarkovice – čišćenje, hranjenje, pružanje veterinarske skrbi (odvoz veterinaru) – odgovaraju.

Iako u svojim odgovorima nigdje ne spominju volontere Društva za zaštitu životinja Dubrovnik, koji se 20 godina brinu o napuštenim psima, oni su i dalje na Žarkovici.

– U gradskim priopćenjima o projektu nigdje se ne spominju volonteri Društva, osim u negativnom kontekstu, ali mi smo, unatoč svemu, i dalje na Žarkovici i radimo kao i ranije. Ne glumimo, ne lažemo, ne manipuliramo, svjesni istine koja će izaći na vidjelo. Grad Dubrovnik nikada nije sudjelovao u veterinarskim troškovima, kastracijama, plaćanju radnika, lijekova, ograda, mreža, a sve uz obrazloženje da nema novaca. Ali se za ovaj projekt nekim čudom novac stvorio i potrošio za hitno izmještanje pasa po prepunim hrvatskim i europskim azilima, pa čak i u Poljsku gdje su problemi nadišli njihove mogućnosti – kažu iz Društva za zaštitu životinja Dubrovnik i dodaju kako azil Žarkovica nije nelegalan, kao što se stalno i tendenciozno ističe.

– Nelegalno znači potajno, skriveno, samovoljno! Žarkovicu smo otvorili 2004. godine pismenim odobrenjem tadašnje gradonačelnice, a uz potporu u hrani i uz nagrade i zahvale podržali su nas i ostali gradonačelnici, pa i Franković. Zar je moguće da je svima poznati legalist Franković sudjelovao i podržao nelegalnost, ili mu je to bilo u redu dok je imao koristi? – pitaju se volonteri Društva.

– Ponosna sam i zahvalna svim dragim prijateljima koji su nas podržali, iskazali poštovanje i dokazali odanost Žarkovici, bilo riječju ili dijelom. Iz ovog kaosa mržnje, pohlepe i licemjerja ipak je ljubav odigrala svoj zadnji čin. Javljali su nam se prijatelji iz cijelog svijeta kako bi pomogli udomljenjem. Neki su, na žalost, bez valjanog i opravdanog razloga odbijeni, a neki su dobili najljepši dar sa Žarkovice - svog ljubimca – kaže Sandra Sambrailo iz Društva za zaštitu životinja Dubrovnik. Dodaje i da bi, da je projekt zaista zbog brige za pse, Grad Dubrovnik već odavno u proteklih 20 godina iskazao tu brigu, a ne bi sav posao prepustio volonterskoj udruzi.

Njezine riječi potvrđuju i brojne izjave proteklih godina iz Grada, u kojima se najavljivalo pa odustajalo od radnika koje bi Grad Dubrovnik plaćao da se brinu o psima na Žarkovici, najave radova i poboljšanja uvjeta na Žarkovici, u čemu je trebala sudjelovati i Županija. Ništa od toga nije nikada napravljeno. Zašto je inspekcija šutjela svih godina, zašto je dopuštala da psi žive u uvjetima koji nisu primjereni, zašto nije reagirala na činjenicu da u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nema niti jednog skloništa, a prema Zakonu ga je trebalo i moralo biti? Zašto inspekcija i dalje kažnjava volontere, a blagonaklona je prema svima koji su odgovorni za provođenje Zakona o zaštiti životinja? I što će biti sa psima koji su još uvjek na Žarkovici kad mjesta u registriranim skloništima u Hrvatskoj nema, a rokovi za njihovo preseljenje su prošli.