Tin Ujević / Augustin Josip Ujević (Vrgorac, 1891. – Zagreb, 1955.) Najveći hrvatski pjesnik dvadesetog stoljeća. Nakon gimnazije u Splitu, 1909. dolazi u Zagreb te studira hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju, filozofiju i estetiku. Iste godine objavio je svoju prvu pjesmu "Za novim vidicima" u pravaškom časopisu "Mlada Hrvatska". Književni mentor mu je u početku bio Antun Gustav Matoš, ali poslije ga je napustio, pa čak i kritizirao u polemikama.
U mladosti isticao se kao gorljivi pravaš, koji se zalagao za neovisnost Hrvatske i slom Austro-Ugarske. Kao pripadnik buntovnog mladog naraštaja hrvatskih intelektualaca, od 1912. do početka Prvog svjetskog rata boravi kao emigrant u Parizu. U Parizu napisao je svoje prve dvije zbirke pjesama "Lelek sebra" (1920.) i "Kolajna" (1926.) Nakon urušavanja Monarhije, gorljivi je zagovornik ujedinjenja Hrvatske i Srbije. Međutim brzo se razočarao politikom unitarnog jugoslavenstva i velikosrpskim pretenzijama te zauvijek odustaje od politike i posvećuje se isključivo književnom radu, posebice poeziji.
Točka na "i" bilo je tiskanje njegove zbirke "Kolajna" u Beogradu na srpskoj ekavici i ćirilici iako ju je izvorno napisao na hrvatskom jeziku. Nakon Matoša, uzor mu je Baudelaire a kasnije i Rimbaud. Za razliku od njega, Ujević se odriče građanskog života da bi se sav posvetio umjetnosti. Živio je osobenjački i boemski, provodeći vrijeme u kavanama i gostionicama Beograda, Sarajeva, Splita i Zagreba. Do Drugog svjetskog rata objavio je zbirke "Auto na Korzu" i "Ojađeno zvono". Komunističke vlasti su mu 1945. zabranile javno djelovanje. Tek zbirkom pjesama "Rukovet" (1950.), objavljene zaslugom Jure Kaštelana, predstavlja se novom naraštaju. Posljednjom zbirkom "Žedan kamen na studencu" (1954.) potvrdio je vodeće mjesto u hrvatskom pjesništvu. Iako za života nije dobio nijednu književnu nagradu, njegovim imenom nazvana je najveća hrvatska pjesnička nagrada. Spomenici njemu u čast podignuti su u Imotskom, Vrgorcu i Zagrebu.
>> Vjerovao je da su čovjekova djela na zemlji 'otisak besmrtnog bića'
>> Nobelovac koji je ostao bez književnosti kojoj je želio pripadati