Trebali smo pustiti dva koridora, jedan od Zagreba, drugi do Rijeke pa, kad im ponabijaju glave na kolac, onda da uđemo... Ispada da je Đeneral (Ratko Mladić, op. a.) bio u pravu jer on je svoje zaštitio... Trebalo bi automatski rezanje ušiju i vađenje očiju... Za ovo bi trebalo objesiti dva bivša predsjednika i jednu ministricu vanjskih poslova odmah... Svatko ima svog Mesića, vjerojatno i ovaj razred ima svog Mesića... Imamo neoliberalne demokratske kretene koji misle da je gay OK, da se trebaju svi držati za ruke pod duginom zastavom... Četvrta generacija crvenih uhljeba, a ovo zlo Vesnu Pusić i Stipu Mesića, za njih je metak u glavu po kratkom postupku... Skandalozne su to rečenice koje je, prema još uvijek nepotvrđenoj optužnici koju je u studenome 2019. godine podiglo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, na nastavi vjeronauka 29. studenoga 2017. godine izgovorio vjeroučitelj Krešimir Bagarić.
Zbog tih izgovorenih riječi optužen je za poticanje na nasilje i mržnju, usmjerenu prema Srbima i muslimanima zbog njihove nacionalnosti, odnosno vjeroispovijesti. Bagarić se u istrazi najprije branio šutnjom, a zatim je porekao djelo. Tijekom istrage saslušani su djelatnici škole, roditelji i djeca, a manje-više svi su iskazali da su za ono što je Bagarić izgovorio doznali nakon što je na portalu Index.hr objavljena audiosnimka. Videosnimka je nakon podizanja optužnice izdvojena iz spisa, kao nezakonit dokaz te tužiteljstvo po onom što je ostalo od prikupljenih dokaza, mora napraviti novu optužnicu te s njom ponovno doći na sud.
Kada će se to dogoditi i hoće li Bagarić na kraju biti osuđen zbog svojih skandaloznih riječi, tek treba vidjeti. No taj primjer, kao i nedavni primjer iz Hrvatskog tjednika koji je objavio zastrašujući komentar u kojem poziva na nasilje prema Srbima i Miloradu Pupovcu, u kojem im je poručeno “da će svi Srbi prije ili poslije završiti na popisu jasenovačkih žrtva”, iznova pokazuje i dokazuje kako je naše društvo, na žalost, postalo imuno na govor mržnje kojim je preplavljen javni prostor.
I dok je u slučaju Bagarića tužiteljstvo reagiralo podizanjem optužnice, kada je posrijedi opskurni Hrvatski tjednik, nikakve reakcije, koliko je zasad poznato, nema. A bilo bi normalno da policija i tužiteljstvo podnesu barem prijavu te istraže ima li u tome što Hrvatski tjednik piše elemenata kaznenog djela te u skladu s tim i postupe. To više što je nakon događaja na Makovu trgu, kada je Danijel Bezuk pucao po zgradi Vlade i policajcima, pri čemu je jednoga teško ranio, Andrej Plenković na sva usta najavljivao borbu protiv radikalizacije.
VIDEO: Snimka napada na Markov trg
Premijer je tako tek 2020. godine otkrio da u našem društvu žive pojedinci koji su iz ovog ili onog razloga radikalizirani te koji su spremni s riječi prijeći ne djela.
No, kako to obično biva, do sada je sve ostalo na najavama. Ili drugim riječima, problem koji odavno postoji ponovno je detektiran, ali političke elite ne pokazuju baš previše volje da se s njim uhvate u koštac. Da je tome tako, svjedoče podaci iz godišnjeg izvješća Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) u kojem je pobrojeno koliko je prijava bilo zbog zločina iz mržnje i govora mržnje te što se s njima dogodilo. U izvješću DORH-a navodi se da je tijekom 2019. godine za zločine iz mržnje ukupno prijavljeno 60 osoba, a od tog broja 46 osoba prijavila je policija, dok su 14 osoba prijavila neka druga tijela, odnosno fizičke osobe. Kada se ta brojka komparira s brojkama iz 2018. godine, to je znatan skok jer je godinu prije zbog zločina iz mržnje bilo prijavljeno 27 osoba.
No Državno odvjetništvo u izvješću ističe da je od 46 osoba koje je zbog zločina iz mržnje 2019. godine prijavila policija, njih 18 prijavljeno u Općinskom državnom odvjetništvu (ODO) Šibenik, od čega 16 otpada na samo jedan predmet u kojem je do sada optuženo 15 osoba, no nije donesena presuda.
Nadalje, DORH u izvješću navodi da je još 10 osoba zbog tog kaznenog djela prijavljeno u jednom predmetu ODO-a Split, pa kažu da je u samo ta dva predmeta prijavljeno 28 osoba. Navode i da je tijekom 2019. godine zbog zločina iz mržnje sedam kaznenih prijava odbačeno, 40 osoba optuženo, 16 ih je presuđeno, s tim da je 13 presuda bilo osuđujućih, jedna je bila oslobađajuća, a dvije su bile odbijajuće. Prema Državnom odvjetništvu, broj optužnica i presuda ne odskače od broja optužnica i presuda u 2018. godini, a najčešći motiv zločina iz mržnje bili su nečija nacionalna pripadnost, zatim vjeroispovijest i etničko podrijetlo te spolno opredijeljene. Počinitelji tih kaznenih djela svojim su žrtvama uglavnom prijetili ili su im oštećivali imovinu.
Što se tiče govora mržnje, odnosno javnog poticanja na nasilje i mržnju, tijekom 2019. godine zaprimljeno je ukupno 59 prijava koje su uglavnom podnosile pravne i fizičke osobe, a ne policija. Od tog broja, prijave su odbačene u odnosu na 39 osoba, optuženo je 16 osoba, a DORH je zaprimio 11 presuda i sve su bile osuđujuće. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske objašnjava i zašto je velik broj tih prijava odbačen, pa među ostalim navodi da je to zbog različitog poimanja govora mržnje u kolokvijalnom i kaznenopravnom smislu. Većina tih prijava odnosila se na napise i komentare koji su objavljeni na društvenim mrežama, a građani su prijavljivali i poznate i nepoznate osobe zbog stavova u kojima su se vrijeđali pripadnici manjina po bilo kojoj osnovi. No ono što se nekome tko je takvu prijavu podnio čini kao govor mržnje, ne mora biti govor mržnje u kaznenopravnom smislu jer nisu zadovoljeni svi zakonski elementi za to kazneno djelo.
Da postoji razlika između govora mržnje i zločina iz mržnje, upozorava i odvjetnica Vesna Alaburić, koja objašnjava razlike.
– Govor mržnje je opći pojam za razne oblike nesnošljivog, mrzilačkog govora prema društvenim skupinama ili pripadnicima tih skupina koje karakteriziraju objektivne okolnosti poput rase, nacionalnosti, vjere, etničke pripadnosti i slično. U pravilu se radi o manjinskim, ranjivim društvenim skupinama. Govor mržnje naziva se i diskriminatornim, odnosno rasističkim govorom. Kaznenom progonu podliježu samo najteži, najopasniji oblici rasističkog govora kojim se poziva na nasilje ili mržnju prema nekoj ranjivoj društvenoj skupini. Zločin iz mržnje pojam je kaznenog prava koji definira pobudu zbog koje je kazneno djelo počinjeno. Ako je žrtva kaznenog djela odabrana zbog pripadnosti nekoj rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj ili drugoj skupini, radit će se o zločinu iz mržnje. Kazneni zakon za pojedina kaznena djela predviđa strožu kaznu ako je djelo počinjeno iz mržnje, a u svim drugim slučajevima to je otegotna okolnost – kaže V. Alaburić.
Objašnjava da u javnoj komunikaciji veliku pomutnju izaziva poistovjećivanje govora mržnje, odnosno rasističkog govora s radikalnim iskazivanjem nesnošljivosti prema aktualnoj vlasti bez obzira koja politička opcija trenutačno bila vladajuća.
– Ne postoji propis koji bi građane obvezivao da vole aktualnu vlast i nesporno je pravo građana da kritiziraju vlast i političare, čak i grubim, šokantnim izrazima. Izražavanje mržnje i nesnošljivosti prema nekom političaru zbog njegova javnog djelovanja ili propusta može biti nepravedno ili neosnovano, ali to nikad nije rasistički govor – kaže V. Alaburić.
Osvrnula se i na namjeru Vlade da se napravi plan za sprečavanje radikalizacije i govora mržnje.
– Ako se planom za sprečavanje radikalizacije i govora mržnje kani intervenirati u odnosu na mrzilački govor prema vlasti, političarima i javnim dužnosnicima, smatram da se radi o teškoj povredi prava na slobodu izražavanja – dodaje V. Alaburić.
Objašnjava i zašto je, barem, prema javnom dojmu, reakcija policije i tužiteljstva na neke objave u medijima u kojima se potiče na mržnju prema manjinskim skupinama ponekad mlaka.
– Ako je određeni oblik rasističkog govora sankcioniran kao kazneno djelo ili prekršaj, policija i DORH trebaju intervenirati po službenoj dužnosti. U Hrvatskoj nije kazneno djelo već i samo iznošenje rasističkih stajališta. Kazneno je djelo iznošenje takvih stajališta radi pozivanja na nasilje ili mržnju prema ciljanoj manjinskoj skupini. Postupanje s takvom namjerom, umišljajem, nije lako dokazati pa stoga mnogi oblici rasističkog govora ostaju izvan dosega kaznenih sankcija – objašnjava odvjetnica Alaburić.
Smatra da zabraniti govor mržnje na internetu, pogotovo u komentarima ispod tekstova, zapravo nije moguće, a ni poželjno u demokratskom društvu. Taj bi se problem, prema njezinu mišljenju, mogao riješiti edukacijom, odgovarajućim pravnim sankcijama i samoregulacijom svih koji imaju nadzor nad komunikacijskim sadržajima.
Da je edukacija jedan od načina kojima bi se govor mržnje na internatu trebao rješavati, smatra i Marko Rakar, IT stručnjak, koji kaže da mu baš nije jasno što Vlada želi postići donošenjem plana o borbi protiv radikalizacije i govora mržnje.
– Internet je dosta liberalan, a ljude treba educirati što se smije, a što ne smije objavljivati. Alternativa tome je da država odlučuje što je sloboda govora, a što govor mržnje što je, po mom mišljenju, opasno. Što je govor mržnje, trenutačno odlučuju sudovi, a ne nekakvi komiteti koji bi o tome odlučivali arbitrarno. Kada se govori o govoru mržnje, treba reći i da je to poseban set problema jer si ljudi na internetu daju za pravo izgovoriti svašta jer misle da ih štiti anonimnost. No isto tako treba znati da ono što je negdje govor mržnje, drugdje nije – kaže Rakar.
Da su ksenofobija i govor mržnje na internetu velik problem, prepoznao je i Europol čiji je Europski centar za borbu protiv terorizma nedavno koordinirao prvi zajednički akcijski dan na razini cijele Europe čiji je cilj bio borba protiv rasističkog i ksenofobnog govora mrženje na internetu. U akciji je sudjelovalo devet država, napravljene su racije na 97 lokacija, a ciljane su zajednice i pojedinci koji šire mržnju putem interneta koristeći različite vrste sadržaja poput postova, komentara i mema koji šire mržnju i propagandu
Govor mržnje je najobičnija floskula.