Zabrana plastičnih vrećica - Je li i u Hrvatskoj odzvonilo zagađivačima?

Svjetska potrošnja plastičnih vrećica na godinu doseže između 500 milijardi i bilijun komada. Samo se u SAD-u godišnje koristi 100 milijardi vrećica, za što je potrebno 12 milijuna barela nafte. Plastične vrećice “krive” su za smrt tisuća ptica, kornjača i morskih sisavaca koji svake godine uginu nakon što ih pojedu ili se u njima uguše. Među zemljama koje su zabranile njihovu proizvodnju našle su se (čak i) Kina, Južna Afrika, Tajvan, Bangladeš, Butan i Ruanda. Štetno, štetno, štetno... sa svih strana viču zaštitnici prirode. Promptno su reagirali i naši susjedi: od 1. siječnja ove godine u talijanskim se trgovinama roba smije pakirati samo u vrećice od platna, papira, odnosno biorazgradive sintetike.

Ohrabreni tim činom, prijatelji okoliša pa i političari iz našeg dvorišta ne sjede skrštenih ruku. Evo, zagrebački ogranak Hrvatske seljačke stranke, najavljuje njezin čelni čovjek Darko Vuletić, inače i predsjednik uprave Hrvatskih šuma, pred hrvatsku javnost izlazi s inicijativom koja će plastične vrećice zacementirati u ropotarnici povijesti. Premda se, naime, ne zna koliko se u Hrvatskoj godišnje potroši plastičnih vrećica, ali se zato zna da se oko 250.000 vrećica svaki dan podijeli samo u velikim trgovačkim centrima. Međutim, znaju se podaci za Zagreb, gdje se u godinu dana potroši oko 58,5 milijuna plastičnih vrećica.

– Zauzme li jedna prosječna plastična vrećica i samo tri prostorna centimetra, zagrebačko bi odlagalište otpada trebalo osigurati godišnje samo za plastične vrećice prostor veličine stana od 70 kvadrata – to je nešto što ćemo glasno reći na sljedećoj sjednici Gradske skupštine. Svatko od nas uzet će 300 vrećica godišnje i svaku koristiti oko 12 minuta, što je prosjek korištenja jedne vrećice. Trebat će 1000 godina da se vrećica potpuno razgradi u okolišu – upozorava prvi HSS-ovac Zagreba.

Oštro se takvom razmišljanju o štetnosti plastičnih vrećica protivi profesor Igor Čatić, glasnogovornik Društva za plastiku i gumu. Govoreći o talijanskom primjeru, on tvrdi da je donošenjem Zakona o zabrani polietilenskih vrećica talijanska vlada prekršila europsku pravnu stečevinu, zbog čega ju je Udruženje prerađivača plastike prijavilo Europskoj komisiji.

‘Mogu se višekratno koristiti’

– Europsko udruženje proizvođača plastike, PlasticsEurope pridružilo se argumentirano suprotstavljanju navedenom zakonu uz sljedeće obrazloženje. Kada je Francuska željela donijela isti zakon 2007. naručila je istraživanje kod Francuske agencije za zaštitu okoliša i atomske energije (u Francuskoj atomska energija ima status zelene energije) o opravdanosti takvog zakona. Istraživanjem se došlo do zaključka da razgradive vrećice nisu bolje od uobičajenih s motrišta zaštite okoliša – kaže profesor Čatić dodajući da u Hrvatskoj zasad postoje dva proizvođača razgradivih vrećica i pritom ističe da takve vrećice traže odvojeni sustav sakupljanja. Uostalom, napominje, i u drugim zemljama javljaju se jaki otpori protiv ekološki dvojbene zamjene klasičnih PE-vrećica razgradivim vrećicama, poput Velike Britanije i Njemačke.

– Točno je da plastične vrećice, odbačene u prirodu, onečišćuju i da mogu biti opasne, ali u okoliš ili more one ne dolaze same. Dolaze djelovanjem neosviještenog čovjeka - smatra profesor Igor Čatić. U korist plastičnih vrećica u nizu njegovih argumenata je i taj da se te vrećice mogu višekratno koristiti baš kao i platnene te da se u njih može staviti i vlažni sadržaj.

Svijest o prikupljanju i reciklaži

S razmišljanjem da plastična vrećica nije zagađivač okoliša slaže se i Marijana Sabljo, direktorica Stilplasta, članice grupe Weltplast koja je vodeća tvrtka u završnoj preradi polimernih materijala u jugoistočnoj Europi.

– Ocjene o štetnosti plastičnih vrećica su paušalne, a nameću ih ljudi koji nisu upućeni u materiju. Nama proizvođačima to je suludo jer se pitamo što se to predlaže kao alternativa? Papir, koji je, za razliku od plastične vrećice, jedan od najvećih zagađivača zraka! Zabraniti upotrebu plastičnih vrećica je apsurdno, što je pokazao i primjer, recimo, Francuske. Francuzi su ih zabranili 2007. godine, no taj zakon do danas nije zaživio jer jednostavno nije opravdan. Istodobno, u Njemačkoj koja drži visoku razinu ekološke svijesti o zabranama nema ni govora o tome, već se razvija svijest o prikupljanju i reciklaži takvog proizvoda – ističe Marijana Sabljo, predstavnica hrvatskih proizvođač plastike, kakvih u nas ima pedesetak manjih i šest većih koji, dakako, zapošljavaju i tisuće radnika čija će radna mjesta jednog dana možda biti dovedena u pitanje.

No, direktorica Sabljo za svoje se radnike, kojih je trenutačno dvadeset, ali do kraja godine očekuje još toliko zaposlenih, ne boji. Naime, njezina tvrtka ima rješenje za sve moguće opcije koje nosi budućnost.

– Mi se ne bojimo, jer se zakon o zabrani ne može donijeti preko noći, no prava je istina da o tome i ne razmišljamo. Prije svega, naša tvrtka izvozi svoj proizvod u Njemačku, Švedsku, Nizozemsku, Austriju i Sloveniju. Osim toga, naša tvrtka proizvodi i biorazgradive vrećice, no taj bi zakon mogao pogoditi proizvođače koji za tu preobrazbu tehnički nisu spremni jer je za to trebaju značajna ulaganja. U nekim slučajevima, zatvaranja radnih mjesta bila bi nužna pa je i utoliko zabrana priličan apsurd – smatra Marijana Sabljo dodajući kako bi doista bilo puno bolje da se kampanja za zabranu plastičnih vrećica preusmjeri na podizanje svijesti građana o reciklaži na način na koji je to učinjeno sa PET ambalažom.

Problem je ljudska nedisciplina

No, s njezinim mišljenjem ni najmanje se ne slažu ekološki aktivisti.

– Ako ne možemo promijeniti naviku da vrećice koristimo deset do petnaest puta i ne bacamo ih u okoliš, onda je logično rješenje njihova zabrana – kaže predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić, podsjetivši da u Mediteranu svakoga sata završi oko 400 tona otpada, od čega je oko 80 posto plastičnih.

– O štetnosti uporabe plastičnih vrećica neću ni govoriti jer o tome svjedoči barem petnaest renomiranih znanstvenih radova na koje su stručnjaci potrošili godine istraživanja i velik novac. Nezavisne studije jasno kažu da je to ozbiljan problem u okolišu, ponajviše zbog ljudske (ne)discipline. Nevjerojatno je kako kod nas lobi, predvođen profesorom Čatićem, gura priču da nije tako – rekao je Piršić, uvjeren da uvođenje zabrane neće utjecati na radna mjesta jer se ograničenje uporabe PVC vrećica neće dogoditi preko noći već, pretpostavlja, u roku dvije godine, što znači da proizvođači imaju vremena preusmjeriti djelatnost na drugu paletu proizvoda.

Piršić upozorava da je od plastičnih vrećica u okolišu još veći problem rastopljena i nevidljiva plastika.

Iako u Hrvatskoj zakon o zabrani nije u pripremi, zagovornici biorazgradivih vrećica organizirali su potpisivanje peticija protiv plastičnih vrećica, a Zelena akcija apelira i na još neka rješenja.

– Kada govorimo o plastičnoj ambalaži, dva su modela koja se mogu koristiti. Prvi je potpuna zabrana, koju su od ove godine uveli Talijani, a drugi je uvođenje visokih naplata za proizvođače – kazao je Marijan Galović iz Zelene akcije.

Naime, dok za model zabrane Talijani još neko vrijeme neće znati pouzdane rezultate, Irski model pokazao se učinkovitim već za nekoliko mjeseci.

– U Irskoj je uveden porez koji po svakoj plastičnoj vrećici iznosi 0,25 eura, što je visoka cijena za nešto što je prije uvođenja tog poreza bilo besplatno. Vrlo brzo u toj je zemlji potrošnja plastičnih vrećica smanjena za čak 92 posto – tumači Galović, koji kaže kako je naknada od 1500 kuna za svaku tonu proizvedenih vrećica premala, pa se time ne destimulira potrošnja tih vrećica.

– Znamo li da tona plastičnih vrećica sadrži oko 200.000 vrećica, onda to po komadu iznosi manje od lipe, što nije dovoljno – ističe Galović.

Budući da je u Hrvatskoj u pripremi novi pravilnik o ambalažnom otpadu, aktivisti Zelene akcije tražili su da u izmjenama, cijena za plastične vrećice bude barem 10 lipa po komadu, no još nisu sigurni je li taj prijedlog i prihvaćen.

I dok pristaše i kritičari uporabe plastičnih vrećica lome koplja, što o svemu kažu u Ministarstvu zaštite okoliša? Hrvatsko zakonodavstvo usklađeno je s direktivama Europske unije, a one zasad ne zabranjuju upotrebu plastičnih vrećica.

– Ministarstvo je prije nešto više od dvije godine uvelo poseban porez za plastične vrećice. U našem slučaju on se zove naknada i propisana je Zakonom o otpadu i Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu. Naknada za plastične vrećice iznosi 1500 kuna po toni. Još od 2004., kada je donesen Zakon o otpadu, na kvalitetan način riješen je problem zbrinjavanja ambalaže pića, otpadnih guma, otpadnih automobila, električnog i elektroničkog otpada, a sustav se nadograđuje. Predložili smo novi pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu u kojem će uz ostalo biti propisano i da komunalne tvrtke imaju posebne spremnike za polietilensku i polipropilensku ambalažu – kažu u ministarstvu.

Visoke naplate za proizvođače

Mnogobrojna iskustva s one strane granice, međutim, ukazuju da i ostali u svijetu imaju podijeljene stavove o upotrebi naizgled banalne stvari kao što je plastična vrećica. Trend zabrane počeo je 2008. godine u San Franciscu, nastavljen je u Hong Kongu, Melbourneu, a potom ih je zabranila i najmnogoljudnija Kina. Taj potez slijedili su Izrael, Bangladeš...

Zanimljivo, konzervativna Europa tek je nedavno došla na red, jer je Italija tek prva zemlja EU koja je proglasila zabranu uporabe plastičnih vrećica s prvim danom ove godine. Odluka je to još s početka 2010. kada ju je potvrdio parlament, pa iako je to uzrokovalo podosta problema velikim trgovačkim centrima, imali su prilično vremena za prilagodbu. Već u prosincu pripremane su velike količine biorazgradivih vrećica, onih od tkanine ili papira. Prema procjenama, svaki Talijan godišnje upotrijebi 400 plastičnih vrećica, što je Italiju do jučer činilo zemljom koja je bila jedan od najvećih proizvođača i potrošača plastičnih vrećica. I Crna Gora, primjerice, upravo razmatra mogućnost zabrane distribucije plastičnih vrećica, čime želi sustavno educirati građane o zamjeni plastičnih vrećica platnenima i papirnatima, te vrećicama od sličnih materijala, koje ne utječu na okoliš i životinje kao one od plastike.

– Zasigurno će se postaviti pitanje odakle sirovina za platnene i papirnate vrećice? To opet znači da se nešto treba posjeći. Pogotovo ne bude li recikliranja, što u ovoj inicijativi želimo svakako istaknuti. Usporedo s tim, značilo bi to da uz odluku o prelasku na takve vrećice, mora postojati i politika o sadnji drveća, pamuka i slično da bi se nadomjestilo ono što se potroši za vrećice – poentirao je Darko Vuletić, čelnik zagrebačkog HSS-a i pokretač inicijative za zabranu plastičnih vrećica u Hrvatskoj s početka naše priče. Uzor su im pritom svjetski borci za zaštitu okoliša koji tvrde da plastične vrećice godišnje širom svijeta uzrokuju pomor oko 100 tisuća životinja, ponajviše u morima i oceanima. A potrošnja plastičnih vrećica na svjetskoj razini dosegnula je godišnju razinu između 500 milijardi i bilijun komada...