“Vi trebate biti čuvari mirnog sna naših građana, čuvari blaga naših ljudi, ali i čuvari ustavnog i pravnog poretka Republike Hrvatske. Pred vama je velika i odgovorna zadaća. Vi morate ovladati i ne samo vještinom i znanjem svoga posla, vi morate biti pravi predstavnici nove demokratske i suverene vlasti Republike Hrvatske. Vi morate zadovoljiti na službi, ali morate zadobiti povjerenje naših ljudi, svakog našeg čovjeka, od djeteta, žena, do muškaraca i čitavoga naroda.”
Riječi su to prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana koje je izgovorio 8. kolovoza 1990. godine na Policijskoj akademiji u Zagrebu, gdje je bio izvršio smotru prvih hrvatskih redarstvenika, polaznika tečaja započetog tri dana ranije.
Ustroj Zbora narodne garde
Redarstvene snage u Hrvatskoj sredinom devedesetih brojile su nešto više od 13.000 policajaca. Tek nešto više od polovine bilo ih je u odori. Na leđa plavih uniformi pao je sav teret obrane države u nastajanju, koja nije imala svoju vojsku. Za povećanje policijskih snaga uporište je pronađeno u Zakonu o unutarnjim poslovima na osnovi kojeg je Republički sekretarijat za unutarnje poslove mogao formirati onoliki broj jedinica posebne namjene koliki ocijeni potrebnim, na osnovi potreba društvene situacije ili političkog stanja. Stoga je u srpnju 1990. godine tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac bio zapovjedio ustrojavanje tečaja za hrvatske redarstvenike, dok je zadaća formiranja zapovjedništva tečaja bila povjerena Marku Lukiću, tadašnjem zamjeniku zapovjednika jedinice za posebne namjene RSUP-a. Tečaj je tog 5. kolovoza 1990. godine bilo započelo 1700 kandidata. Tijekom mjeseca pristizalo je još ljudi, od kojih je formirana brigada policije. Prvi hrvatski redarstvenici bili su ustrojeni u dvije bojne, odnosno 16 satnija.
Radi intervencije na području Kinina gdje su pobunjeni Srbi postavljanjem balvana bili zapriječili prometnice iz unutrašnjosti Hrvatske prema Dalmaciji, polaznici tečaja morali su 17. kolovoza 1990. godine prekinuti planiranu dvomjesečnu obuku.
Ta brigada bila je prva legalna hrvatska oružana postrojba u novoj državi, a prvi hrvatski redarstvenici jezgra iz koje je ponikla hrvatska oružana sila, pobjednica u Domovinskom ratu.
Ne pamti svijet u novijoj povijesti da je policija odigrala tako važnu ulogu u stvaranju i obrani svoje države kao što je to učinila hrvatska policija u Domovinskom ratu. U “Hrvatskoj enciklopediji, mrežno izdanje” Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” navodi se da se ključna točka u razvoju vojske dogodila 17. travnja 1991. godine, kada je Sabor RH prihvatio Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o unutarnjim poslovima, odredbama kojeg se ustrojava Zbor narodne garde (ZNG) kao profesionalna, uniformirana, oružana formacija vojnog ustroja za obrambeno-redarstvene dužnosti.
Moderna vojna snaga
Ustroj i broj pripadnika ZNG-a propisivao je predsjednik RH na prijedlog ministra obrane i ministra unutarnjih poslova. Premda je ZNG zakonski bio dio Ministarstva unutarnjih poslova, propise o osposobljavanju njegovih pripadnika donosio je ministar obrane, a postrojbama ZNG-a zapovijedalo je Ministarstvo obrane.
Osnivanje Zbora narodne garde potvrđeno je Ukazom o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima koji je u travnju 1991. godine donio predsjednik Tuđman. ZNG je bio zamišljen kao djelatni i pričuvni, a do kraja svibnja ustrojene su prve četiri brigade ZNG-a (označene kao »A« brigade), koje su, zajedno s ostalim dijelovima, prvi put predstavljene javnosti 28. svibnja 1991. na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici. Istodobno s ustrojavanjem profesionalnih oružanih snaga, od ožujka te 1991. godine bilo je započelo i ustrojavanje odreda Narodne zaštite. Dragovoljni odaziv i priključivanje postrojbama te odredima Narodne zaštite bio je impresivan, a ta je srčanost hrvatskih branitelja naposljetku, uz brojne žrtve, iznjedrila pobjedu u Domovinskom ratu, a Hrvatsku vojsku danas prometnula u modernu vojnu snagu.
Žalosno je trenutno stanje naše hrvatske vojske koju su u vrlo teško stanje doveli nesposobnost, nebriga, nerad i neznanje naših političkih elita. Vojska je to koja praktički više nema ratno zrakoplovstvo i koja nije bila u stanju nabaviti čak ni respektabilniji sustav protuzračne obrane, nesreće HRZ već su postale standardna stvar a ništa bolje nije ni u slučaju kopnene vojske gdje imamo jedva kakvih 70 vrlo zastarjelih tenkova, mornarice gdje već dugo nije izgrađen nijedan značajniji vojni brod itd. Žalosno jer daleko je to od one vojske s mimohoda na Jarunu 1995. tik uoči pobjedonosne Oluje.