U nepuna dva tjedna otkako je Europska komisija najavila da će predložiti novi mehanizam preseljenja izbjeglica iz Sirije i relokacije tražitelja azila koji doplove preko Sredozemnog mora, desetak od 28 država signaliziralo je da se protivi takvoj ideji. Hrvatska nije izrijekom rekla "ne", ali iz hrvatske Vlade nitko još nije rekao ni "da". Nitko nije rekao da podržava ideju Komisije prema kojoj bi u Hrvatsku stiglo 315 izbjeglica iz Sirije i još 1,73 posto tražitelja azila koji doplove do Italije, Malte ili Grčke, pa se relociraju po cijelom EU u sklopu novog plana Europske komisije.
No, među hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu vlada stav da bi Hrvatska trebala pokazati solidarnost i primiti izbjeglice. Iako o tome ne odlučuju europarlamentarci, nego ministri unutarnjih poslova i premijeri svih država članica EU, zanimljivo je čuti i njihova razmišljanja.
– Hrvatska mora preuzeti odgovornost jer to je velika europska kriza. Ne možemo se skrivati. Ne možemo kazati da je dobro da smo u EU jer sjedimo za stolom za kojim se odlučuje, a onda bježati od odluke – smatra Tonino Picula (SDP). Ruža Tomašić (HKS) u načelu podržava ideju da se 20 tisuća izbjeglica iz Sirije preseli ravnomjerno po EU te da Hrvatska primi njih 315, ali ne želi da to postane stalni mehanizam.
"Još uvijek ranjena zemlja"
– Ako je riječ o njih 315, ja sam za. Ali ako je riječ o tome da svake godine Hrvatska prima po 1,7 posto tražitelja azila, mi to ne možemo. Nema smisla da se mi pred drugima pravimo važni kako možemo prihvatiti puno tih ljudi, a onda se pokaže da ih nemamo kamo smjestiti i da su prepušteni životu na ulici. Ako primimo te ljude pa ih ostavimo na ulici, oni će se morati baviti kriminalom da prežive, a za to nisam. Jesam za to da svaka zemlja primi koliko može – kaže Tomašić.
Dubravka Šuica (HDZ) smatra da je Hrvatska "još uvijek ranjena zemlja" i nije lako prihvatiti kvote prema kojima Komisija želi da se izbjeglice i tražitelji azila rasporede po svakoj državi EU. – Međutim, s obzirom na to da smo punopravna članica i da želimo solidarno nositi sve, smatram da i u ovom dijelu trebamo solidarno sudjelovati – dodaje Šuica.
Marijana Petir (HSS) dokument Komisije smatra dobrim i kaže da 315 izbjeglica za Hrvatsku "ne predstavlja nepremostivi izazov". – Ne vidim da bi Hrvatska oko toga trebala imati argumente protiv. No, iznenadila me reakcija premijera Zorana Milanovića i potpredsjednice Vlade Vesne Pusić jer vidim da prijedlog Komisije nisu dočekali s dobrom voljom – kaže Petir. Iako Pusić ne sudjeluje na sastancima u Vijeću EU na kojima države raspravljaju o migracijskoj i azilantskoj politici (to je tema kojom se bave ministri unutarnjih poslova), prenijela je svoj dojam da su reakcije država takve da se "obvezujuća odluka vrlo vjerojatno neće donijeti". Premijer Zoran Milanović ranije je, krajem travnja na izvanrednom summitu EU posvećenom migrantskoj krizi na Sredozemlju, rekao da "postoje države u Europi koje mogu malo veći teret od nas podnijeti" te da Hrvatska "u ovom trenutku nema kapaciteta da se uključi" u zbrinjavanje izbjeglica i spašenih migranata s Mediterana.
Jedini hrvatski "zeleni" europarlamentarac Davor Škrlec (ORaH) smatra da Hrvatska među prvima treba pokazati solidarnost jer su razne druge države Europe pokazale solidarnost s izbjeglicama iz Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata.
– Mislim da bi bilo ispravno da sada pomognemo. Ne da vraćamo dug onima koji su nama pomogli, nego da pokažemo solidarnost prema onima kojima je sada potrebna pomoć – kaže Škrlec.
Hrvatska je u Domovinskom ratu pokazivala solidarnost primivši velik broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, a ne samo prognanika i izbjeglica iz jednog dijela RH koji su bili zbrinuti u drugim dijelovima zemlje.
No, prema mišljenju znanstvenika Drage Župarića s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, Hrvatska se nikad nije upustila u refleksiju ili evaluaciju tog svog iskustva s ciljem da naučene lekcije utka u svoju migracijsku politiku.
Hrvatska ima i iskustvo s migrantima iz zemalja Trećeg svijeta koji su dolazili kao strani studenti na hrvatska sveučilišta, ponajviše 1980-ih u vrijeme SFRJ i politike nesvrstanosti, ali to iskustvo također nije toliko podrobno istraživano.
Ksenofobija izgovor političarima
– Neki od tih stranih studenata ostali su i potpuno su integrirani u društvo. No, to iskustvo možda je premalo vidljivo i premalo prezentirano u javnosti kao uspješan model prema kojemu bi se i danas migranti iz Trećeg svijeta mogli integrirati u hrvatsko društvo – kaže Drago Župarić. Danas tražitelj azila u Hrvatskoj nema ni mogućnost da kroz sustav uči hrvatski jezik, što je preduvjet svake daljnje integracije. To je jedan od osnovnih problema sustava koji Hrvatska ima za azilante.
Drugi su problemi na puno višoj, strateškoj razini, a s obzirom na to da su toliko "daleko od oka", čini se da nitko o njima ni ne razmišlja. Ti problemi izviru iz jednostavne činjenice da su mnogi dijelovi Hrvatske opustjeli, ispražnjeni su i od stanovništva i od ekonomske aktivnosti, a čitava nacija stari i smanjuje se do te mjere da nedavno izvješće o starenju, objavljeno u Europskoj komisiji, predviđa da će Hrvatska 2060. imati 3,7 milijuna stanovnika. Više od pola milijuna manje nego danas. U takvom kontekstu pametna migracijska politika mogla bi biti dio rješenja, a ne dio problema.
– Hrvatska migracijska politika uglavnom se bavi statusnim, tehničkim i sigurnosnim aspektima migracijskih tokova. A premalo pažnje posvećuje holističkom pristupu, koji bi uvažavao pitanja i demografskog, i ekonomskog i prostornog razvoja teritorija – kaže znanstvenik Drago Župarić. – Potrebno je osmisliti dobru populacijsku politiku gdje migranti mogu biti gledani kao resurs i prednost, a ne nužno kao problem i nedostatak – dodaje.
Nije nužno ksenofobija razlog zbog kojeg društvo ne razmišlja o pametnijoj migracijskoj politici, iako u mnogim državama Europe ksenofobija raste i služi kao opravdanje političarima da provode zatvoreniju politiku. U Hrvatskoj je više riječ o tome da ne postoji politička volja, a ne postoje ni javne kampanje kojima bi se djelovalo na senzibiliziranje građana o migracijskim pitanjima.
– S obzirom na iskustvo koje je Hrvatska imala i na reciprocitet, odnosno na činjenicu da su hrvatski građani uživali zaštitu u drugim europskim državama, zaista začuđuju izjave koje sugeriraju da bismo imali problema prihvatiti tih 315 izbjeglica koje Europska komisija predlaže da prihvatimo – kaže Drago Župarić s Instituta za migracije i narodnosti.
>> Azil u Hrvatskoj dobila 24 Sirijca, 22 Afganistanca, 16 Somalaca...
neka autor ove azilante i ekonomske prebjege smjesti u svoju zgradu, i s njima živi. ako mu je toliko do njih. mi moramo gledati stvari pragmatično, ali i objektivno. mi nismo sudjelovali u rušenju kakve takve vlaqsti i reda u libiji, siriji, pa nemamo nikakvih, a najmanje moralnih obveza u saniranju meteža koje je to uzrokovalo. time se neka bave narodi koji su izabrali političare koji se igraju rata. i nek plaćaju za njihove odluke, tj. igrice. ne trebamo biti baš čisto hladni, možemo dati deke, šatore, konzerve hrane. al oni koji trebaju podmetnuti grbaču jesu francuzi, englezi, nijemci, talijani, španjolci. ne mi.