Zagorka na čelu Zagreba: Tko je žena koja mijenja Bandića?

Sandra Švaljek, zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, bila je vrijedna, poštena, ugodna u društvu, rado je pomagala drugima, izvrsna učenica i studentica, zasipali su nas samim superlativima Krapinčani koji je se sjećaju iz mladih dana. Danas prva žena hrvatske metropole, rođena je 1970. kao drugo dijete Ivana i Barice Švaljek (ima pet godina stariju sestru Romanu) i do svoje je 18. godine i upisa na Ekonomski fakultet u Zagrebu živjela u obiteljskoj kući u centru Krapine, u Ulici ilirskog pokreta. Kako je otac Ivan bio vrlo uspješan ekonomist i na čelu tada najuspješnije krapinske tvrtke Strahinjčice, a majka Barica ugledna srednjoškolska profesorica, Romana i Sandra odrastale su u, za tadašnje uvjete imućnoj obitelji, ali su odgajane skromno. Samozatajnost je osobina kojom su je opisali njezini profesori, ali i prijateljice iz školskih klupa. Takvom ju je opisala i majka Barica, koja nije željela previše razgovarati s novinarima o svojoj kćeri.

Uvijek govori istinu

– Neka vam Sandra sama govori o sebi, što to mene pitate? Ona ne laže, uvijek govori istinu, pa će i vama, ako želi, reći što vas zanima – rekla nam je majka Barica, koja je naposljetku ipak pristala razgovarati s nama.

– Sandra je bila svestrana. Talent za glazbu naslijedila je od djeda, pa je u petom razredu upisala i klavir. Ja sam je doma učila njemački, a u Zagreb je autobusom dva-tri puta tjedno išla na sate francuskog jezika. Talentirana je za jezike, kao uostalom i starija kći Romana, koja govori četiri strana jezika i trenutačno uči peti. I ona ima dva magisterija, a specijalizirala je ginekologiju – govori Barica Švaljek.

Na pitanje je li Sandra bila zaljubljiva, samo se nasmijala i rekla da se takve stvari mami skrivaju.

– Nije ona bila baš otvorena, bila je više introvertirana. Voljela je znanje, sport i glazbu. Lijepo je skijala, odlično plivala, voljela je i planinariti. Družila se s prijateljicama i sestrom, a obje su pomagale u kući i oko kuće. Morale su davati doprinos, odgajalo ih se za život. Obje moje kćeri vrijedne su i poštene, pravo zlato, a ja ih samo hoću sačuvati od stresa – kazala je Barica Švaljek, dodavši kako su oni cijelog života živjeli vrlo intenzivno i da je ona sama "bila u sjeni velikog imena svoga muža". No, to je bilo skromno od nje. Barica Švaljek bila je cijenjena profesorica hrvatskog, njemačkog i ruskog jezika u krapinskoj Srednjoj školi, gdje je radila niz godina.

– Suprug i ja voljeli smo čitati i to smo prenijeli na naše kćeri. One su doslovno "gutale" knjige i danas su obje najbolje u onome što rade. Mi smo jednostavno obitelj željna znanja – zaključila je majka Barica.

Kako bi opisala karakter svoje mlađe kćeri, Barica Švaljek ispričala je anegdotu iz Sandrine srednje škole:

– Iako je uz glazbu i jezike voljela i sport, u prvom razredu srednje škole baš i nije imala najbolje rezultate u trčanju, zapravo, bili su loši. No, ona se nije mogla s time pomiriti, pa je svakog dana nakon škole ostajala na srednjoškolskom igralištu i trčala. Radila je to tako dugo, pomicala je svoja prolazna vremena sve dok na tjelesnom nije dobila peticu iz trčanja. Njezin profesor tjelesnog Božidar Seljan došao mi je u zbornicu i rekao da takvu volju, želju i upornost kod nekog djeteta još nije vidio. Eto, to vam je moja Sandra – ponosno ističe Barica Švaljek. Sandra Švaljek svoj je školski put započela 1976. godine upisavši se u prvi razred OŠ Ljudevita Gaja u Krapini, a 1984. u krapinskoj Srednjoj školi, gdje joj je majka predavala, upisala je smjer Suradnik u informacijsko-dokumentacijskim ustanovama, u kojem se zapravo radilo po gimnazijskom programu. Razrednik joj je bio profesor fizike Mladen Prpić, koji se tog razreda rado sjeća, pa tako i Sandre, ali i njezine majke, koja je pak njemu bila razrednica.

– Tako se poklopilo. Profesorica Švaljek moj je razred na maturalac vodila na Korčulu, a onda sam i ja kao razrednik tamo vodio Sandrin razred. Sandru pamtim kao vrlo vrijednu, izrazito upornu učenicu, odlikašicu. Iako je bila učiteljsko dijete, što nekad nije ugodno, pogotovo kada ti majka predaje, ona se odlično s time nosila, dapače – kaže profesor Prpić.

To je potvrdila još jedna krapinska profesorica, i to hrvatskog jezika, Dunja Belošević, koja je sa Sandrom Švaljek dijelila školsku klupu i u osnovnoj i u srednjoj školi.

– U taj se program upisalo nas 20-ak. Danas su iz razreda tri doktora znanosti i tri profesora, a Sandra je doktorirala prva sa 28 godina – prisjeća se Dunja Belošević. Kaže da se danas sa Sandrom rijetko vidi, posljednji put to je bilo lani na Festivalu kajkavskih popevki, ali ostale su dobre. A kako je to bilo za tinejdžerskih dana?

– Puno smo se družile, ali najviše u školi, pa na izletima. Bilo ih je tada mnogo više nego danas. Imale smo dosta obveza, znam da je ona odlazila u Zagreb učiti strane jezike, ali zajedno smo radile zadaće, pisale referate... Voljele smo ići i u Zagreb u kazalište i na koncerte. U Krapini se baš i nije imalo kamo izaći – kaže Dunja Belošević te dodaje kako je Sandra zadržala marljivost i pedantnost.

Prva žena u Savjetu HNB-a

Majka Barica priča kako se Sandri sviđala širina koju pruža znanje ekonomije, koju je završila za točno četiri godine, a bila je pritom i najbolja studentica.

– Odmah je našla posao na Institutu, gdje je nakon nekoliko godina postala direktorica. Ujedno je bila prva žena koja je bila u Savjetu HNB-a, i to punih 13 godina. Zapravo, ostvarila je gotovo sve što je rekla da hoće, ali čak i malo više. Naime, kada je upisala fakultet, rekla je da će ga završiti, potom upisati magisterij, pa doktorat. Nije jedino postala dekanica fakulteta, već direktorica Instituta, i to je bila osam godina – govori majka Barica, koja ne sumnja da će njezina Sandra voditi Zagreb onako kako je radila sve u životu – najbolje.