Povijesni spisi potvrđuju da su purane u Hrvatsko zagorje iz Italije donijeli bijeli fratri (pavlini) te ih udomaćili u selima oko Bednje i Lepoglave. Tijekom stoljeća njihov se uzgoj proširio na područja današnje Varaždinske i Krapinsko-zagorske te rubna područja Zagrebačke županije. Odatle su bili isporučivani na bečki i engleski dvor, gdje su važili za vrhunsku deliciju, a početkom prošloga stoljeća u pravcu Londona, Beča i Graza iz ovih su krajeva otpremani puni vagoni purećega mesa! Iz toga doba sačuvane su i fotografije na kojima se dobro vidi cijeli „zid“ zaklanih purana koji vise duž cijele jedne londonske ulice, od poda do streha, a čuva ih bobi!
Pa ako je tako bilo u prošlosti, zašto zagorski purani – i unatoč znanstveno dokazanim iznimnim nutritivnim i organoleptičkim svojstvima svoga mesa (sadrže vrlo visok postotak omega3 kiselina i samo 0,6 posto masti) – ponovno ne bi mogli postati hrvatski izvozni proizvod?
- Preduvjet za to stvoren je ove godine, kada su Varaždinska, Krapinska i Zagrebačka županija zaštitile geografsko podrijetlo purana. Njime je određeno da se zagorski purani mogu uzgajati samo tu i nigdje više. Vjerujem da će, nakon ulaska Hrvatske u EU, globalizirano tržište prepoznati posebnost mesa prirodno uzgojenih purana na vrlo uskom zemljopisnom području. To bi tada bio „okidač“ za pokretanje veće proizvodnje – tvrdi Krunoslav Blaži, upravitelj PZ Puran bednjanskoga kraja.
Premda su mogućnosti proizvodnje purana na zelenim zagorskim bregima neograničene, a proizvodnja vrlo isplativa (zadrugari za kilogram očišćena mesa dobivaju 55 kuna, pri čemu zadruga pokriva troškove veterinarskog pregleda i klanja) velikog interesa mještana za uzgoj u zadruzi još uvijek nema. Zašto?
- Prvo treba suzbiti sivo tržište, jer mnogi seljaci purane i dalje prodaju na kućnom pragu, pa je to zadrugarima nelojalna konkurencija. K tomu, pureće meso nije socijalna kategorija. Ono je namijenjeno građanima s višim primanjima, a za takve tržište tek treba stvoriti – kaže Blaži. Bednjanska zadruga, uz potporu Varaždinske županije, trenutačno kupuje rashladnu komoru, koja će zadruzi omogućiti držanje 1500 zaklanih purana. Klanje će početi uoči Božića, kada tradicionalno raste potražnja, pa će zadruga komoru nabaviti do sredine prosinca.
I ove godine zadruzi će najviše kljunova, oko 150, isporučiti Ivka Gudlin iz Viletinca.
- Njihov uzgoj nije jednostavan, skriva mnogo zamki. Nije dovoljno imati samo volju i veliko zeleno dvorište i očekivati golemu zaradu. Uzgoj purana uvelike se razlikuje od uzgoja druge peradi, jer to su ptice poludivlje ćudi. Imaju svoja precizna društvena pravila i neće se povinovati ničijem diktatu – upozorava I. Gudlin i kaže da su mnogi, koji su joj po savjete za uzgoj dolazili čak iz Slavonije, na kraju zbog neznanja i neiskustva izgubili puno novca.