Predavač je dugogodišnji član Zagrebačkog računalnog saveza, voditelj informatičkih radionica i praktikuma za djecu, mlade i odrasle. Vodio je projekte poticanja darovitosti djece i mladeži te stručna usavršavanja školskog osoblja u organizaciji saveza.
Osim što je vrstan predavač s višegodišnjim iskustvom, bio je uspješan srednjoškolski programer i natjecatelj, a kao profesor sudionik i pobjednik natjecanja u programiranju „Profa kup“. Radio je u osnovnoj školi kao učitelj informatike, a potom se zaposlio u privatnoj tvrtki „Innoveva“ kao konzultant. Nedavno, pokrenuo je privatnu tvrtku za informatičko savjetovanje.
"Moram istaknuti kako ovo predavanje ima daleko najveći broj posjetitelja od svih prethodnih", istaknuo je domaćin dr. Pale u otvaranju predavanja.
Ovaj kompliment zapravo su dobili najbolji mladi programeri u državi koji su se na ovo predavanje, zajedno s roditeljima, došli podružiti sa svojim savezom. Imati u predavaonici Anamariju Kalinovčić, majku prvog olimpijskog zlata Luke ili Franju Kičića, oca najboljeg osnovnoškolskog natjecatelja u povijesti s devet uzastopno osvojenih prvih mjesta, kasnije i zlatnog olimpijca Ivice Kičića, studenta Fizike na PMF-u, velika je privilegija.
Dobro je to uočio predavač posebno istaknuvši najvažniju ulogu u svakoj priči o poticanju darovitih, ulogu roditelja i obitelji, ističući da "od njih sve počinje i s njima sve i završava, svi mi ostali smo tu isključivo zbog njih, i zadovoljni smo dok im možemo služiti, a sretni kada nas prepoznaju".
Motivacije nikad dosta
Put od nezapaženih rezultata na državnim natjecanjima, preko višegodišnjeg rada i kulminacije u razdoblju od 2006. do 2008., s 35 od 36 prvih mjesta, bila je lijepa motivacijska priča za sve posjetitelje, ali i sve druge koji žele puno, ali i dovitljivo raditi.
"Razliku uvijek i u svemu donose izvanserijski pojedinci, oni koji se popnu na višu rezultatsku razinu.", jedan je od ključnih naglasaka predavanja. Tako su primjerice i u natjecateljskom programiranju Luka Kalinovčić i Lovro Pužar osvajanjem zlata 2003/04 postali iznimna nacionalna vrijednost, i oni su ti koji svojim rezultatima motivirali nove generacije i za sobom povukli nova zlata. Zato su se nakon njih pozlatili i Goran Žužić, Lukin učenik, pa redom i svi ostali zlatni dečki koje je savez opjevao u pjesmi "Programeri luduju".
Na sličan način pobjednici juniorskih hrvatskih olimpijada Luka Jovanović i Lovro Kalinovčić, koji su isto tako počastili FER svojim dolaskom na predavanje, motiviraju svoje mlađe kolege da ponove njihov rezultat ili da im pobjede budu još uvjerljivije. Tu misao ne treba dvaput ponavljati Krešimiru Nežmahu, koji je upravo završio 7. razred. On je višestruki državni pobjednik, koji je još u četvrtom razredu bio spreman za odlična postignuća, da bi dolazeći na natjecanje saznao da je učenicima razredne nastave upravo zabranjeno sudjelovanje u državnim natjecanjima iz informatike. I njegov godinu dana mlađi prijatelj Patrik Pavić (svijetla majica) odlučan je u namjeri vlastitog usavršavanja. Na predavanju su i sjedili zajedno u trećem redu do prozora.
Na predavanju su bile i udružene snage obitelji Fistrić i Miljak. Dominik Fistrić je višestruki državni pobjednik, a prije toga i četverostruki pobjednik male programerske olimpijade za učenike razredne nastave. Njegovim stopama krenuo je kao učenik prvog razreda Lovro Kristijan Miljak (prvi red u sredini), i već upisao svoju prvu pobjedu. U zadnjem redu je sjedio i dvometraš Vedran Kurdija, koji je 2009., kao učenik 4. razreda bio "metar kraći", ali i najbolji natjecatelj s jednim prvim i jednim trećim mjestom.
U radu s darovitima poseban doprinos daju bivši natjecatelji, pri čemu je u natjecateljskom programiranju šifra "mladi za mlade", dobitna kombinacija. To je davno uočila i profesorica matematike i informatike Mihaela Piskač, sada Piskač Opančar, koja je u svijet programiranja i algoritama ulazila učeći od učenika Ivana Vučice, Krešimira Mišure, ali i olimpijaca Pužara i Kalinovčića i drugih. Ona je u samo sedam godina na državnim natjecanjima imala 19 prvaka, mnoštvo drugih i trećih mjesta te cijelu "vojskicu" onih koji su zauzimali 4.-10. mjesto, a i sama je odnijela četiri pobjede na Profa kupu.
"Prepoznati potrebnu supstancu, trenutak i način na koji se ona treba prenijeti, poticati učenike na dovitljiva pitanja i žurno donositi odgovore. Pružiti im priliku da vide kako je mentor superioran programerski i algoritamski, pohvaliti rješenja koja su po nečemu bolja od “zamišljenih”, mentorskih. Osim sklonosti podučavanju i mentoriranju, radni i emocionalni profil mora biti nužno posve prijateljski i imati i simpatičnu dozicu otkačenosti. ", naglasio je Rikard. I glasno smijanje itekako pomaže. Mihahaela je primjer.
Škole, kao šećer za kraj
U središtu pažnje uvijek su im bile škole s mnoštvom pozitive. Neka tako i ostane. Mnogobrojne škole i vrhunski pojedinci u njima, godinama rade iznimno vrijedan posao skrbeći na različitim područjima za svoje darovite učenike, služeći svojim učenicima i njihovim obiteljima.
"I u području programiranja ima isto tako sjajnih primjera poticanja darovitih učenika, ne samo vlastitim usavršavanjem i radom njihovih nastavnika, programerskih zaljubljenika, nego i usmjeravanjem učenika u izvanškolske programe sa svrhom omogućivanja dodatnih mogućnosti za brže usavršavanje svojih učenika."
"Što očekujemo od sveučilišta? Očekujemo da i nas prepozna kao dugoročni temelj i partnera u jačanju nacionalnog strateškog sustava upravljanja ljudskim potencijalima."
Formula za bolju Hrvatsku je +1 izvrstan. Treba se uozbiljiti i raditi.
Po završetku predavanja svi zajedno pogledali su film "Sisavac godine", u kojem su se družili najbolji uz najbolje, Sandra Perković i zlatni programerski olimpijci. Bila je to lijepa večer na sv. Antu.