Zaklada popularnoga hollywoodskog glumca Michaela J. Foxa od 2000. godine, kada je osnovana, podijelila je više od 205 milijuna dolara za razvoj novih lijekova za oboljele od Parkinsonove bolesti. Prvi put do sada dio “tog kolača” otišao je u Hrvatsku. I to zbog znanstvenika Frana Borovečkog, docenta s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koji je nakon dvije godine istraživanja otkrio da protein alfa-sinuklein, inače ključan za nastanak i progresiju Parkinsonove bolesti i određenih vrsta demencije, djeluju i na transkripciju gena i odstranjivanje bjelančevina u mozgu što dovodi do odumiranja neurona.
Njegove spoznaje svidjele su se strogom timu recenzenata zaklade popularnog glumca, koji i sam boluje od Parkinsonove bolesti, da su mu odlučili donirati 75 tisuća dolara kako bi svoje istraživanje nastavio i u idućoj godini i možda u konačnici doveo do razvoja željenog lijeka za Parkinsonovu bolest, od koje u svijetu boluje više od šest milijuna ljudi.
Suradnja s Lisabonom
– Istina je da su se ti dobiveni rezultati svidjeli ljudima u zakladi i odlučili su financirati nastavak istraživanja koje radim u suradnji s dr. Tiagom Outeirom sa Sveučilišta u Lisabonu. Naš je novi plan vidjeti kako različiti mutirani oblici tog proteina utječu na sami DNK i ekspresiju gena. Uspijemo li u tome, vjerojatno ćemo opet dobiti novac od zaklade jer kod njih nema vremenskog ograničenja. Financiranje se uvijek nastavlja postoje li rezultati. I tako sve do konačnog cilja, a naš je razviti nove testove za visokopropusno probiranje koje bi nam omogućilo odabir mogućih lijekova za Parkinsonovu bolest i demenciju – kaže docent Borovečki.
Kada bi mu, dodaje, to pošlo za rukom, to bi značilo da bi Medicinski fakultet u Zagrebu postao vlasnik patenta za testove za visokopropusno probiranje, a rezultati bi se prvo provjeravali na životinjama, a potom i na ljudima jer bez njih je u konačnici nemoguće doći do željenog lijeka.
Medikament za 7 godina
– Kada bi se to moglo dogoditi, nezahvalno je sada prognozirati. No teško da se do lijeka može doći za manje od sedam do deset godina – oprezan je Borovečki.
– Ono što je također i te kako bitno jest da će se sva istraživanja provoditi u Centru za translacijska i klinička istraživanja Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Kliničkog bolničkog centra Zagreb.
– Prednost navedenih istraživanja jest u primjeni tzv. translacijskog pristupa, odnosno sve otkriveno na stanicama i animalnim modelima s vremenom će se provjeriti i u pacijenata. Ta kombinacija bazičnih i kliničkih biomedicinskih pristupa vodeći je trend u svijetu i daje najbolje rezultate – zaključio je Borovečki.
Dali ce cenjeni dr.uspeti nedostatak Dopamina u celijama necim drugim nadoknaditi veliko je pitanje.Ako uspe onda mu Nobelova nagrada sigurno ne gine i dakako jos jedna sica od 100 miliona eura na kontu. 2006 je zapocelo sa dozvoljenom Monoterapijom -Rotigotinom.Radi se o tzv.Agonist-substanci sto imitira reakciju u mozgu spcificnu za nasu tzv Neurotrasmiters....jelda komplicirano za NAS laike