Tek mu je 26 godina, a ima doslovno najviše radno mjesto u Zagrebu, na visini od pedeset šest metara! Zagrepčaninu Marku Šariću, od djetinjstva zaljubljenom u građevinsku i mehaničku opremu, nimalo ne smeta to što se do radnog mjesta – krana na gradilištu stambeno-poslovnog objekta Cvjetni prolaz u samom središtu grada – ne vozi liftom, nego se iskusnim i sigurnim korakom deset minuta vere po građevinskim skelama.
– Kad se ujutro popnem na dizalicu, obično ne silazim osam sati.
Tri godine iskustva
Ponesem sa sobom ručak i novine, pa kad nemam posla, čitam, rješavam križaljke i dopisujem se preko mobitela. Nikad mi nije dosadno samom u zraku – kaže jednostavno simpatičan mladić Marko priznajući da ga pogled s vrha na grad uvijek iznova oduševi.
– Rijetko osjećam nelagodu, obično kad je jak vjetar. Kao kranist radim tri godine, pa nemam puno iskustva, no još mi nikad srce nije stalo zbog moguće opasnosti – kaže Marko kojemu je svejedno radi li ljeti ili zimi. Njemu je, kaže, uvijek dobro. S kolegama na zemlji komunicira radiovezom i neverbalnim signalima. Plaću ne želi odati, a uvjerili smo se da zaradi svaku lipu.
Nakon završene srednje strojarske škole, na Pučkom učilištu odradio je 200 sati prakse, dva tjedna teorije te dobio diplomu rukovoditelja toranjske dizalice.
Važna je koncentracija
– Prošao sam psihološke i ostale liječničke testove. Važno je imati dobar vid i uredan tlak. Jasno, alkohol na poslu nikad ne pijem, a i u privatnom životu u posljednje tri godine, otkako radim na dizalici, vrlo rijetko – kaže Marko.
A šef gradilišta Cvjetnog prolaza Vinko Kovačević dodaje da je za kranista osim koncentracije i dobrog osjećaja u rukama, s obzirom na to da su komande osjetljive, jednako važna odgovornost i pouzdanost.
– Radnike testiram na alkohol čim se pojavi minimalna sumnja. U cijeloj svojoj karijeri nikada nisam doživio da se netko napije. Nije ni čudno jer su ljudi svjesni toga da na njima leži velika odgovornost te da se zbog njihove neopreznosti netko od njihovih kolega može teže ozlijediti – otkriva Vinko Kovačević iz Tehnike.
Ne razumijem pvaj komentar \"...pa kad nemam posla, čitam, rješavam križaljke i dopisujem se preko mobitela\", pa onda \"Plaću ne želi odati, a uvjerili smo se da zaradi svaku lipu\". Da li mi to netko moze pojasniti pa da bolje razumijem?