Plodna i svestrana autorica Božica Brkan objavila je svoj peti roman "Privremeno neuporabljivo". Uredio ga je Miljenko Brezak, a objavio Acumen. U knjižarama se našao domalo pa trideset godina nakon autoričinog romanesknog prvijenca, romana "Lift ili politička melodrama", u kojem se bavila novinarskim pozivom i njegovim tajnama koje poznaje jako dobro kao etablirana novinarska insajderica. I u petom romanu, nimalo nevažna i nimalo slučajna tema je i novinarstvo, ali ovo suvremeno, užurbano, strogo kontrolirano, lešinarsko, divlje, profitno, ovisno jedino o prevrtljivim i potkupljivim klikovima... Današnje novinarstvo često je tek impotentni privjesak na rubovima nekog mafijaškog građevinskog ili sličnog biznisa, što jako dobro zna i glavna junakinja romana, Zagrepčanka Dora koja živi u improviziranom tavanskom stančiću na vrhu stare zagrebačke zgrade u kojoj joj stanuje i majka Muti. Dora ima supruga, Dalmatinca Vinca i sina Maksića kojeg je poslala majci na selo zbog koronske pošasti. Ona je novinarka najslušanijeg zagrebačkog radija na kojem ima bezbroj "originalnih" emisija, znanstveno se bavi istraživanjem zagrebačkog romana, povremeno je i kostimirana turistička vodičica koja zagrebačkim eksterijerima vodi ljubopitljive turiste, a usput se bavi i gastroblogerstvom.
Kada se jedne večeri vraća s koronski uvjetovane šetnje voljenim i totalno ispražnjenim Zagrebom, na starinskom stubištu zgrade ugleda voljenog i naočitog muža u aktivnoj seksualnoj pozi sa susjedom i takozvanom prijateljicom koju svi zovu Muza, a koja je u tom trenutku priležnica kućnog slikara Mimija. I svijet joj se sruši u trenutku. A onda pred zoru, kada spava sama (jer je muža u bijesu potjerala u mamin stan), ali ne u bračnom krevetu, nego u dnevnoj sobi, Zagreb zatrese onaj poznati i neugodni jutarnji potres koji je brojnim Zagrepčanima temeljito promijenio živote. Pa i Dori i njezinoj obitelji, jer se na tavanski stančić obrušio dimnjak iz susjedstva, šuta je potpuno uništila i njihov mali auto, a zgrada je ostala bez vode, struje, plina... I dobila, i to ekspresno, naljepnicu žute boje – privremeno neuporabljivo. A te nedjelje 22. ožujka 2020. u Zagrebu je bilo hladno, padale su rijetke pahulje, atmosfera je bila u najmanju ruku kafkijanska. I onda se u cijelu agramersku tragičnu priču upliće novi lik, snalažljivi Endži koji je kao mališan živio u podrumu zgrade, da bi u slavnoj tranzicijsko-domoljubnoj pretvorbi komunističke u kapitalističku Hrvatsku postao jedan od najbogatijih ljudi i najpoželjnijih mužjaka i odvjetnika u metropoli. On hitno i bez oklijevanja spašava svoje susjede, od kojih je već otkupio sve što se otkupiti moglo, nudi im zamjenske stanove u trusno sigurnijem Novom Zagrebu, a Dori na privremenu upotrebu daje skupocjenu limuzinu. Nek' joj se nađe. Svemoćni Endži kojem iz ruku jedu i konzervatori i gradski čelnici i najljepše žene i ostarjele susjede zaljubljene u poeziju, ima jednu duboku ljudsku ranu. Zaljubljen je u Doru, i to još od malih nogu, ali Dora je za njega andrićevska "žena koje nema". Neuhvatljiva i nedokučiva. Žena bez cijene.
I kako će završiti ova tek naoko romantična priča prepuna zanimljivih i gotovo milčecovskih štikleca iz zagrebačke povijesti? Hoće li Dora oprostiti mužu? Ili će popustiti Endžiju zbog ekonomskih probitaka i stare dobre ženske osvete? I što će biti s njenim nedefiniranim odnosom s Muzom koja je prošla kroz brojne muške ruke, ali nije ostala bez ponosa i šarma, a o iskustvu da i ne govorimo? I kako će Dora reagirati na brutalne naredbe svoje radijske Gazdarice koja nema milosti ni prema kome i traži surove novinare bez srca i sućuti? Hoće li seoski tulum na imanju Mutina novog partnera na kojem se metaforički okupljaju svi likovi ovog pitkog romana golikovski zaliječiti sve rane? Ili će otvoriti neke nove? I hoće li zagrebački vlastodršci, bez obzira na ideološki predznak, pročitati ovaj roman koji stalno, pun nekog idealističkog zanosa podsjeća na velikog Augusta Šenou koji je kao gradski senator doslovno izgorio u želji da što brže obnovi Zagreb nakon katastrofalnog potresa 1880.? Naravno da neće, jer Zagreb nema čovjeka Šenoina kova. Šenoa je ipak bio jedan jedini.
VIDEO: Park prirode Medvednica upozorava na napad stršljenova. Savjetuju što učiniti ako se s njima susretnete