Odluka da se ove godine Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta obilježi ispred Zagrebačke katedrale molitveno-komemorativnim skupom kojega će predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i rabini te predstavnici židovskih zajednica u Hrvatskoj, veliki je iskorak ne samo u odnosima dviju vjerskih zajednica, katoličke i židovske, već je važnost još veća za najširu zajednicu. Širi se, zapravo, u koncentričnim krugovima.
Prvi je, sigurno, onaj oko samoga susreta vjerskih predstavnika toga dana, koji na težini dobiva činjenicom da će Katoličku crkvu u Hrvatskoj s najviše razine zastupati sam kardinal Bozanić. Drugi je važan za Katoličku crkvu u Hrvatskoj u očima svijeta, pa i Vatikana. Našu se Crkvu, tj. crkveno vodstvo često doživljava kao ksenofobno i isključivo prema drugim vjerskim zajednicama, pa se Crkvi u Hrvata olako prišivaju etikete nesnošljivosti osobito prema Židovima i pravoslavcima, što ne stoji u životnoj praksi, već je u interesu protivnicima Crkve što više je ocrniti kako bi se oslabio njezin utjecaj, ali i umanjila vrijednost u hrvatskom narodu.
I upravo sada dolazi važnost “trećeg kruga”, a to je odnos prema kardinalu Alojziju Stepincu. Naime, svijet kardinala Stepinca još uvijek gleda kroz “komunističku dioptriju”, odnosno sliku koju su o njemu u svijet plasirali predstavnici režima koji su ga nevinog osudili na montiranom procesu i nakon toga umorili.
Od trenutka Stepinčeva hapšenja pa sve do danas propagandna mašinerija koja radi i protiv njega i protiv Katoličke crkve u Hrvatskoj nije stala. To se jako dobro vidi ovih posljednjih nekoliko godina u čekaonici Stepinčeve kanonizacije, koja je zaustavljena upravo zbog pritisaka izvana i tko zna dokad će se čekati na konačnu odluku Vatikana o njegovom proglašenju svetim. I na koncu, kršćanima i katolicima odnos sa Židovima mora biti od iznimna značenja.
Posljednji pape inzistirali su upravo na snažnoj povezanosti “braće po vjeri” i “otaca u vjeri” kako su ih nazivali papa Ivan Pavao II. i Benedikt XVI., a papa Franjo redovito ističe svoje prijateljske odnose s rabinima i bliskost židovstvu.
Jer, ako ćemo po istini, i Isus je bio Židov, i Blažena Djevica Marija i sv. Josip i svi apostoli… Dan poput obilježavanja žrtava Holokausta dobra je prigoda da se dobri odnosi katolika i Židova javno manifestiraju.
Kaptolski trg ispred Zagrebačke katedrale odlično je izabrana pozornica za takvu manifestaciju, jer povezuje upravo sve gore spomenute “koncentrične krugove” važnosti ovoga susreta i pred oči javnosti stavlja jednu posve novu sliku, ruši stereotipe i napose optužbe o ksenofobičnosti i nacionalizmu Katoličke crkve u Hrvatskoj. Šteta je, samo, što do realizacije takve ideje nije došlo i prije. Mnoge bi oštrice protiv hrvatskih katolika u jednostavnosti takvoga simbolična čina zauvijek otupile.
Katolička Crkva u Hrvatskoj je uvijek osuđivala zločine pa i one počinjene nad Židovima. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac se zauzimao za Židove i spašavao ih koliko je to bilo u njegovoj moći. Crkva nikada nije licitirala brojkama i uvijek se zauzimala za istinu, što i danas čini. Nažalost, pojedinci iz židovskih krugova su nečasno sudjelovali u zidanju nekih brojki i stvaranju lažnih velikosrpskih i komunističkih mitova nanoseći Crkvi i hrvatskom narodu veliku štetu koja se ne će moći tako lako sanirati i koja će opterećivati i buduće generacije. Bilo bi lijepo i da se tu učini korak naprijed. Zbog žrtava i zbog istine same.