Imali su vrlo slične najniže trenutke u svojim karijerama i životima poput golog preživljavanja od najma partijskih poslovnih prostora nakon raspada SKH i kraha SKH-SDP-a na prvim demokratskim izborima 1990. ili pak teških zdravstvenih problema koji su ih obojicu zadesili, ali od kojih su se oporavili. Dijelili su i zajedničke najviše trenutke poput pobjeđivanja na gradskim izborima na valu kojih je jedan postajao gradonačelnikom, a drugi direktorom Zagrebačkog holdinga. Životi i karijere Milana Bandića i Slobodana Ljubičića isprepleteni su već nekoliko desetljeća, a sada su se isprepleli u još jednom najnižem trenutku u životu obojice, u kriminalističkoj istrazi koja ih je zajedno smjestila iza rešetaka.
Kad je Bandić 2000. prvi put postao gradonačelnik grada Zagreba, Ljubičić nije odmah dobio jako vidljivu dužnost. Postao je direktor Robnih terminala, nije dobio fotelju u Poglavarstvu, no kao predsjednik povjerenstva za upravljanje gradskom imovinom zapravo je imao manje vidljivu, a nevjerojatno utjecajnu poziciju s koje se odlučuje o gradskih lokalima, stanovima i zemljištima.
Petokrake na štambiljima
Većina novinskih izvještaja o povezanosti Bandića i Ljubičića kao nultu godinu uzima tu 2000., no nulta godina u tom poznanstvu prije bi mogla biti 1990. kada se Partija raspada pred njihovim očima, a obojica pronalaze “pojas za spašavanje” u obliku partijskih poslovnih prostora i mogućnosti da ih daju u najam. Bandić je to radio na Peščenici, gdje je ostao jedan od posljednjih “političkih radnika” nakon što su se svi razbježali, uglavnom u HDZ. A Ljubičić je bio u općini Trnje, gdje se osjećao razočarano i napušteno jer je upravo uspješno odradio kampanju Ivice Račana i, unatoč obećanjima, ostao bez nagrade za taj posao, ali i bez ikakvog zaposlenja jer su ljudi masovno otpuštani iz Partije.
– Nitko ga nije htio zaposliti. Rekao mi je: nitko me ne zapošljava jer imam sve petokrake na štambiljima u radnoj knjižici. A kako je jedan prostor u vlasništvu SDP-a u Božidarevićevoj ulici u Maksimiru tada bio prazan, ja sam mu rekao: uzmi to i snađi se, iznajmljuj, ne moraš podnositi nikakve izvještaje ni donositi nikakav utržak – kaže Marko Melčić, koji je tada bio predsjednik općinskog komiteta, a potom kratko i šef gradskog SKH-SDP-a. U tom partijskom prostoru koji je na upravljanje dobio Ljubičić nalazi se desetak soba i svaku od njih Ljubičić je iznajmio različitim tvrtkama.
– Nakon mjesec-dva ipak me pozvao da mi referira o tome koliki je utržak. No taj je utržak bio njegov, tako se on snašao. Mjesecima kasnije ponovo me nazvao i rekao da je počeo zastupati Motorolu. Tada se već preko svoga prijatelja Ivana Bitange ubacio u MORH – kaže Melčić. Ljubičić je kao poduzetnik i zastupnik uređaja za komunikaciju Motorola trgovao s MORH-om i MUP-om, što se intenziviralo krajem 1990-ih, no početkom i sredinom tog desetljeća glavni izvor prihoda i njemu i Bandiću bili su ti poslovni prostori u vlasništvu SDP-a, ali pod njihovom kontrolom. Prema neslužbenim informacijama jednog drugog sugovornika koji je želio ostati anoniman, osim u Božidarevićevoj, zajedno su poslovali i u jednom lokalu u Gajnicama. Ljubičić nije samo bio najmodavac nego je i trgovao raznom robom kao vlasnik tvrtke Dinex 90. Uz pomoć prijatelja Bitange, koji je u bivšoj Jugoslaviji bio zastupnik Astre u New Yorku, Ljubičić bi u New Yorku kupovao robu na aukcijama tamošnjih tvrtki u stečaju i onda prodavao to u Zagrebu. Radilo se, kako doznajemo, o bižuteriji, ali Ljubičić je trgovao svime i svačime, čak i grahom koji je uvozio iz Južne Amerike i prodavao na veliko trgovcima s Dolca.
Odakle vile i luksuzni stan
I Milan Bandić i Slobodan Ljubičić na visoke javne dužnosti 2000. došli su bez velike privatne imovine. Kad smo u novinama otkrili da je Ljubičić sagradio vilu na Pantovčaku, on je tvrdio da je to zemljište kupio još prije ulaska u politiku, no kupoprodajni ugovori su ga demantirali, kao i mnogo puta u sličnim istraživačkim pričama novinara. Ljubičić je, što na svoje ime, što na ime povezanih osoba i tvrtki, stekao i vilu na Pantovčaku i nekoliko stanova na Trešnjevci. Bandić se sredinom 2006. uselio u luksuzni stan na vrhu zgrade na uglu Bužanove i Rusanove ulice, koji je tada bio vrijedan najmanje pola milijuna eura. Svoj dotadašnji, upola manji stan u Bužanovoj ulici Bandić je prodao, a za razliku u cijeni digao je kredit u Hypo banci. U tom “penthouseu” u Bužanovoj i u toj kući na Pantovčaku Bandić i Ljubičić su u noći s nedjelje na ponedjeljak pokupili osnovne stvari, potrpali ih u torbe i otišli u pritvor. Neizvjesno je hoće li i kada izaći na slobodu.
Cijeli slučaj pratite na specijalu Uhićen Milan Bandić
Čitao sam zanimljivo istraživanje provedeno u Njemačkoj koje je dokazalo da građani odrasli u komunizmu imaju veću sklonost ka krađi. Naravno ne može takvo istraživanje biti temelj lustracije, međutim očito je da političari iz tog razdoblja nemaju viziju i ne uklapaju se u nove procese te su mentalno još daleko od EU koja nije raj na zemlji, ali je naša realnost. I za kraj pitanje: na razgovoru za posao biste li zaposlili nekoga tko je bio protiv vaše firme, a čija je firma dijelom i zbog njega otišla u stečaj? Ako je odgovor da Molim Vas nastavite birati Gospodina Josipovića, Gospodina Bandića i ostale relikte prošlih vremena koji demonstrira nesnalaženje u novim vremenima i ponašaju se kao i prošlim vremenima: ili kao neprikosnoveni autoriteti koji znaju sve ili neaktivni partijski dužnosnici kojima je važno samo preživjeti na funkciji.