Nedavno sam se našao u situaciji, kao sporazumno rastavljeni otac malodobnog djeteta, da sam morao svojoj odvjetnici ukazivati na grube povrede mojih ustavnih, a još i više ljudskih prava, potaknutih zlouporabom Obiteljskog zakona s druge strane. Kada se na to još nakalemila posve nakaradna sudska praksa koja gotovo bez iznimke diskriminira rastavljene očeve (odnosno one roditelje koji sudski nisu proglašeni uzdržavateljima djeteta, a to je u daleko najvećem postotku slučajeva upravo muška strana), imao sam osjećaj da sam usred Kafkina “Procesa”.
Na to je odvjetnica mogla samo nemoćno slegnuti ramenima: “Da, znam da je sve to tako, ali takvi su zakoni”. “Dobro, ali i zakoni su ispod Ustava, koliko ja znam.” “Da, ali dok vi dođete do Ustavnog suda i prije toga prođete sve pravne instance, dijete će vam biti zreo čovjek.”
Zato sam s velikim zanimanjem, veseljem i nadom u kakvu-takvu pravednost dočekao vijest da je Ustavni sud po svim točkama poništio aktualni Obiteljski zakon očito potpuno nekompetentne ministrice i političarke Milanke Opačić. Ako ništa drugo, sasvim je sigurno neustavna odredba da su očevi dužni potpuno financirati život djece, dok se "majčina briga vrijednosno izjednačava s financijskom svotom” oca. Dakle, rastavljeni očevi u startu nemaju privilegij živjeti sa svojom djecom (a nisu uvijek morali biti primarni krivci za raspad braka, a i da jesu, to ne bi trebalo utjecati na njihov status roditelja), što najčešće znači da djeca primarno preuzimaju odgojne metode i strukture osobnosti majki, a to su dužni potpuno i financirati.
Posebno je u našoj tromoj i pristranoj sudskoj praksi upitna i pravednost sistema alimentacije; dok očevi u braku mogu zajedno s majkama prilagođavati izdatke za djecu financijskoj situaciji u kojoj se nalaze, izdaci za rastavljene očeve uvijek su fiksni, najčešće maksimalno izraženi, što najčešće zatvara prostor da zakinuti roditelj može dodatno pridonositi djetetu na načine na koje on misli da je najbolje. Smanje li vam se primanja, nova svota određuje se tek nakon minimalno godinu dana, tijekom koje uzdržavatelj može slati ovrhe koje se provode bez obzira na to jesu li vam se u međuvremenu pogoršale financijske okolnosti. Povrh svega, rastavljenim očevima zakon svodi djecu isključivo na financijsku obvezu, ali bez ikakvoga prava na uvid u strukturu troškova!
s obzirom tko je donio zakon, ništa čudno!