Zakon ih ne može zaustaviti: 90-ih su pretrčavali zbog raskola u strankama, danas radi sinekura

Politička trgovina, moguće i rekordan broj prebjega od hrvatske samostalnosti (premda je političkog pretrčavanja bilo i prije), dominantno je obilježje posljednjeg saziva Sabora i vladajuće HDZ-ove većine koju predvodi premijer Andrej Plenković.

Neviđeni politički obrati

Sve je počelo Plenkovićevim proklamiranjem političke stabilnosti kao svojevrsnim svetim gralom politike zbog čega se nova parlamentarna većina, time i Vlada, nije birala na izvanrednim izborima nakon što je premijer iz Vlade izbacio Most, nego je sastavljena dosad nezamislivim prekrajanjem većine u Saboru jer su Plenkovića od izbora spasili lijevo-liberalni zastupnici (bivši SDP-ovac Saucha i dio HNS-a). Taj je premijerov potez u mjesecima koji će slijediti širom otvorio vrata političkoj trgovini, odnosno dosad nezamislivim političkim pretrčavanjima koja debelo koristi, a moguće i izdašno podmazuje, HDZ-ov partner u parlamentarnoj većini – zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Osnovni razlog sve većeg broja prebjega, slažu se i prof.

Video - Evo tko je sve napustio SDP

Video: VLm

Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti i prof. Žarko Puhovski, nefunkcioniranje je političkih stranaka, odnosno slaba opozicija, posebice urušeni SDP. Ali i način na koji HDZ i Plenković održavaju parlamentarnu većinu, dodaje Čular. Međutim, zakonskog rješenja kojim bi se zaustavilo evidentno izigravanje volje birača, jer su pojedini zastupnici izabrani na listama ljevice postali dio vladajuće većine HDZ-a, nema.

– Bilo kakve zakonske zabrane mijenjanja stranaka ili parlamentarnih pozicija nisu niti dobre niti Europa poznaje takva rješenja. Jedino je rješenje da stranke, posebno SDP, počnu funkcionirati kao političke stranke. A svi oni koji likuju nad urušavanjem stranaka sada mogu vidjeti koje su posljedice takvog stranačkog raspada – upozorio je prof. Čular. I ministar uprave Lovro Kuščević kaže da nikakvog zakonskog rješenja koje bi zabranilo pretrčavanja neće biti.

– Nemoguće je u zakonu napisati da mandat pripada stranci, a ne zastupniku jer bi to bila vladavina partitokracije, a ne demokracije. Razlog pretrčavanja slaba je i nefunkcionalna opozicija, a HDZ ni na koji način u tome ne sudjeluje – tvrdi ministar Kuščević.

U članku koji je još 2014. godine objavio zajedno s Vlastom Ilišin u sklopu jednog politološkog rada, prof. Čular izračunao je da je u mandatima 1992.-1995. i 2000.-2003., 17,4, odnosno 17,9 posto zastupnika promijenilo stranku ili postalo nezavisnima u odnosu na pozicije na kojima su bili kada se Sabor konstituirao. Ta se brojka donekle i poklapa s današnjih 26 prebjega koji su napustili matične stranke ili koalicije, premda današnje prebjege najviše obilježava pretrčavanje u vladajuću većinu da bi ostvarili sinekure, dok je prije više bila riječ o raskolu stranaka. Podsjetio je da se izmjenama Zakona o financiranju političkih stranaka 2007. godine propisalo da novac koji stranka iz proračuna dobiva po zastupniku ostaje stranci, a ne odmetnutom saborniku. Međutim, ni taj instrument nije odvratio zastupnike od promjene političkog kaputa.

Prof. Čular predlaže izmjene saborskog poslovnika tako da se onemogući formiranje kluba nezavisnim zastupnicima jer smatra da je to isključivo pravo stranaka.

– Ni to ne bi spriječilo stranačke prebjege, ali onemogućilo bi olako formiranje klubova – rekao je prof. Čular. Istaknuo je da se premijer Plenković u trenutku raskida s Mostom i sastavljanja Vlade s HNS-om pokazao izuzetno moćnim jer je, po njemu, način na koji je formirao novu Vladu problematičan s ustavnopravnog aspekta. Plenković je, nastavio je prof. Čular, sastavio novu Vladu, a da za to nije dobio mandat. 

– Ali ni Ustavni sud, ni predsjednica RH, ni opozicija to nisu problematizirali. Premijer je trebao podnijeti ostavku pa onda od predsjednice dobiti mandat i sastaviti novu Vladu. Kao što je učinio i bivši premijer, pokojni Ivica Račan – smatra prof. Čular. Politički analitičar Žarko Puhovski smatra, pak, da stranačke prebjege ni ne treba zaustavljati jer on, rekao nam je, nikome ne može zamjeriti što je otišao od Davora Bernardića, osporavanog predsjednika SDP-a.

Stranke treba politizirati

– Naravno da među njima ima onih koji su plaćeni da odu iz SDP-a, Tomislav Saucha po meni je čisti primjer političke korupcije, ali puno je zastupnika koji više nisu mogli izdržati da ostanu u SDP-u, kao što ni Zekanović nije mogao ostati u HDZ-ovoj većini s Plenkovićem – smatra prof. Puhovski. On ističe da ne vjeruje da Plenković upravlja Bandićem i da mu sada već smeta okrupnjavanje Bandićeva kluba.

– Neophodna je politizacija stranaka koje su postale neka vrsta sindikata u kojima zastupnici ostvaruju svoja prava dok su programi i ideologija u drugom planu – rekao je prof. Puhovski koji i zagovaranje političke stabilnosti kao zasebne vrijednosti smatra opasnim i štetnim.