Iako se potres na Baniji dogodio 29. prosinca 2020. godine prava obnova Siska, Petrinje, Gline i okolnih sela niti danas, punih osam mjeseci poslije, nije započela. Kao jedan od razloga spominje se promjena zakonskih okvira koji bi omogućili da obnova krene u punom svom zamahu. Na žalost potres na Baniji nije jedina prirodna katastrofa s kojom se Hrvatska suočila do sada gdje je bila potrebna široka obnova i ulaganje ogromnih sredstava.
Hrvatska se i danas sjeća svibnja 2014. godine kada je, uslijed pritiska vode rijeke Save, nasip na Savi puknuo na dva mjesta što je uzrokovalo poplavu sela županjske Cvelferije. I danas se mnogi sjećaju novoga Panonskog mora na tim prostorima i kućama koje su bile pod vodom. U svega nekoliko sati voda je u nekim dijelovima Gunje dosegla i do 4 metra visine te poplavila gotovo sve kuće. Poplavljeno je bilo sve te je bila potrebna cjelovita obnova obiteljskih kuća ali i objekata javne namjene.
Taj put Hrvatski sabor je promptno reagirao tako da je već mjesec dana poslije poplave, točnije 18. lipnja 2014. godine, donesen Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko – srijemske županije, a koji je bio na snazi godinu dana od dana njegovog stupanja na snagu.
- Ovim se Zakonom uređuje način i postupak donošenja programa, mjera i aktivnosti radi saniranja posljedica katastrofe proglašene na području Vukovarsko-srijemske županije koje je pogođeno poplavom, određuju se nadležna tijela i rokovi za postupanje te druga pitanja s tim u vezi, a s ciljem zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite životinja, zaštite imovine, prava vlasništva, zaštite okoliša, prirodnih i gospodarskih dobara, kulturne baštine, kulturne infrastrukture, drugih prava i sloboda te stvaranja uvjeta za uspostavu normalnoga života i obavljanja gospodarskih, obrazovnih i kulturnih djelatnosti, stoji 1. članku Zakona.
U Zakonu je stajalo i kako Vlada RH donosi programe obnove i saniranja posljedica katastrofe i to na temelju prijedloga nadležnih središnjih tijela državne uprave. Tako je Program sadržavao lokaciju područja na kojima se provode mjere, podjelu lokacije područja na kojima se provode mjere na zone obnove, ako je to potrebno, analizu zatečenog stanja i nastale štete te predviđanje mogućih daljnjih štetnih posljedica, prijedlog mjera po svakom sektorskom području, način i opseg provedbe mjera te kriterije za provedbu, redoslijed provedbe mjera, rokove…
U dijelu Zakona nazvanoga Posebne odredbe o mjerama u pojedinim upravnim područjima obuhvaćene su sve oblasti života poput: Zaštita zdravlja ljudi, obnova zgrada, obnova vodnih građevina; Obnova cesta; Privremeni smještaj stradalnika za vrijeme obnove stambenih zgrada; Deponiranje mulja, glomaznog otpada i ostalih naplavina; Prava i obveze u porezno – dužničkom odnosu; Poduzetništvo i obrt; Poljoprivreda; Rad i mirovinski sustav; Pravosuđe; Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata; Znanost i obrazovanje; Kulturna dobra i kulturna infrastruktura…
Kada je riječ o obnovi zgrada stoji kako se ona provodi prema Programu donesenom na temelju Zakona kao i da se za objekte obnovljene na temelju ovoga Zakona ne plaća vodni doprinos, komunalni doprinos i naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.
- Obnova zgrada provodi se njihovim popravkom, isplatom novčanih sredstava umjesto popravka ili uklanjanjem zgrada koje nisu sigurne za boravak i izgradnjom novih zgrada. Zgrade koje nisu sigurne za boravak utvrđuje građevinska inspekcija zapisnikom na licu mjesta te iste označava opasnima odgovarajućim znakom, stajalo je u Zakonu.
Za građane, kojima je poplava oštetila ili uništila kuće, najvažnije su bile odredbe iz Programa obnove. Prema njima građani su mogli čekati da im država, o svome trošku, obnovi ili izgradi kuću ili pak uzeti novac od države pa sam raditi. Onima kojima je država gradila ili obnavljala kuće imali su problem što su morali čekati na red i sve to vrijeme biti negdje smješteni. Zato pak nisu morali razmišljati o bilo kakvim radovima nego samo, ako su imali potrebe, nadgledati radove. Oni koji su žurili ili pak nisu imali povjerenja u državu uzimali su novac, uzdali se u svoje znanje i prijateljstva i sami obavljali radove. Tu je donesena čudna odluka po kojoj je se kuće u kojima je razina vode iznosila do 90 centimetara visine isplaćivalo 40.000 kuna, a ukoliko je voda bila iznad te razina vlasnici su za obnovu dobivali po 70.000 kuna.
- Taj Zakon bio je temelj za obnovu u poplavi stradalih područja i pozitivno je bilo što je brzo donesen. Međutim, bio je pun nedorečenosti i nelogičnosti koje niti danas ljudima nisu jasne. Nije nam normalno da je, primjerice, po 70.000 kuna za obnovu kuće dobivao vlasnik kuće od 50 kvadrata i vlasnik kuće od 200 kvadrata. Nejasno je ostalo odakle se mjeri ta razina vode. Isto tako i danas smatramo nekorektnim što nisu obnavljane kuće i ljudima koji su u trenutku poplave živjeli izvan poplavljenih područja. Trebalo se svima obnoviti jer su svi ipak ovdje plaćali nekakve naknade, doprinose, račune i slično. Radi svega toga i danas radi (ne)obnove imamo niz sudskih procesa, rekao je načelnik Općine Gunja Ante Gutić.
Tekst je potican sredstvima u sklopu projekta Novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
Uz dužno poštovanje, nesreće u Gunji i Banovini ne mogu se uspoređivati. Najveću većinu kuća u tom dijelu Posavine trebalo je dobro isušiti i iznutra i zatim obnoviti žbuku i još neke detalje. U Banovini su kuće srušene, teško oštećene ili statički nepodobne za stanovanje.