Zakonsko definiranje obitelji pristanak je na ljevičarsku igru

Ulazak države u emocionalnu sferu izaziva emocionalne reakcije. Ako to dosad nisu znali u Vladi Andreja Plenkovića, saznat će sad kad su Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona uputili u javnu raspravu. Čekaju ih tisuće komentara frustriranih građana od kojih će tek rijetki imati primjedbe pravne prirode. Ostali će biti samo uvrijeđeni jer Vlada njihovu obitelj ne priznaje kao takvu.

Iako i aktualni Obiteljski zakon poznaje „bračnu zajednicu“ i „obiteljsku zajednicu“ kao odvojene termine od kojih se ovaj potonji spominje samo u kontekstu djece, nigdje eksplicitno ne definira obitelj. Daje naslutiti da bez djece nema obitelji, već samo bračne zajednice i bračnih drugova, ali pravno razgraničenje tih pojmova nigdje nije jasno navedeno. Ministrica Murganić odlučila je krenuti od osnova i definirati ono na što se zakon odnosi – obitelj. Takav pristup mnogima će se činiti razumnim, ali traži posebnu dozu opreza koja je ovdje izostala.

U uvodnim odredbama Nacrta, doduše, jasno stoji kako definicija obitelji vrijedi samo „u smislu ovog zakona“, a ne univerzalno. Nije na državi da definira koga će svatko od nas smatrati svojom obitelji niti bismo od nje to trebali tražiti. Ako je već potrebna zbog poboljšanja zakona, najbolja bi zakonska definicija obitelji bila krajnje tehnička, minimalistička formulacija koju nitko od nas ne bi upotrijebio opisujući vlastitu obitelj.

Svaka formulacija koja odgovara isključivo desnoj ili lijevoj strani političkog spektra dugoročno je štetna jer to znači da će obitelj kao svetinja svakoga od nas ostati predmet političkih prepucavanja. Ideologizacija zakonske definicije obitelji automatski je pristanak na ljevičarsku igru kojoj je krajnji cilj rastakanje tradicionalne obitelji. Narod zna što obitelj jest i ne trebaju mu zakonska pojašnjenja, a država ju treba regulirati tako da svima, bez izazivanja ikakve emocionalne reakcije, budu jasna njihova prava i obveze.