Zalagat ću se za manje poreze i poboljšanje poduzetničke klime

Predsjednik udruge Lipa Davor Huić na parlamentarnim će izborima kao nezavisni kandidat biti nositelj liste koalicije koju čine Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus u 6. izbornoj jedinici. 

Iako ste nezavisni kandidat, zašto ste se u izbornoj utrci odlučili pridružiti upravo koaliciji koju čine Stranka s Imenom i Prezimenom, Pametno i Fokus?

Jedina su opcija koja iza sebe ima stvarne rezultate. Ono što su Dario Zurovec i Davor Nađi napravili u Svetoj Nedelji želimo primijeniti na cijelu Hrvatsku - smanjili su poreze, a u isto vrijeme povećali prihodovnu stranu proračuna, uveli transparentnost i omogućili građanima da sudjeluju u važnim odlukama e-referendumom. U koaliciji imamo najviše zviždača, ljudi koji su izgubili poslove jer su rekli ne korupciji, kao što je dr. Boro Nogalo. Dalija Orešković je poznati borac protiv klijentelizma i korupcije, dok Marijana i Ivica Puljak imaju odličan ekonomski program koji je polazište koalicije.

Što mislite, hoće li se nakon 5. srpnja uopće moći sastaviti nova Vlada ili je izglednije da ćemo uskoro opet morati na izbore?

Nisam siguran, ali sigurno će biti napeto.

Postanete li nakon izbora saborski zastupnik na čemu ćete vi osobno inzistirati u iduće četiri godine saborskog mandata?

Zalagat ću se za manje poreze – kako bi građanima ostalo više novaca na kraju mjeseca, reformu pravosuđa – kako građani ne bi deset godina čekali na presude, manji i efikasniji javni sektor – kako građani ne bi čekali satima na šalterima, transparentnost trošenja javnog novca – kako bi svi znali na što političari troše naš novac, poboljšanje poduzetničke klime – kako bi svaki građanin imao fer priliku za zaradu.

Prema vašoj procjeni, što je sve potrebno da naša država “ozdravi” od svih problema koji su je gurnuli na samo dno i koliko je godina potrebno da bi do tog “ozdravljenja” došlo?

Jedan mandat je potreban da se naprave strukturne promjene, da počnemo brže rasti (3-4% godišnje, a ne dosadašnjih 1% u prosjeku), ali 10-15 godina je potrebno da sustignemo zemlje poput Slovenije i Češke koje su nam daleko odmaknule.

Zalažete se za kreiranje novih vrijednosti. Kako to postići?

Poboljšanjem poduzetničke klime i stvaranjem takvog sustava u kojem se kreiranje novih vrijednosti, odnosno poduzetništvo, ne sabotira već potiče. Smanjenjem poreza i nepotrebne birokracije, digitalizacijom i ukidanjem obaveznog članstva u komorama. To je tek početak. 

Što učiniti s javnim sektorom koji je nabujao do neslućenih razmjera, a što s privatnim sektorom kojem pak novca i profita nikada dosta?

Javni sektor je nabujao do neslućenih razmjera jer stranke na vlasti - HDZ i SDP - koriste državu i javne službe kao poligon za zapošljavanje zaslužnih. Jedini lijek protiv toga jest ocjenjivanje zaposlenih i racionalizacija poslova, digitalizacija države i transparentnost. Tada bismo točno znali koji dijelovi javnog sektora proizvode javne usluge koje građanima trebaju (zdravstvo, policija, školstvo...), a gdje su one dobro skrivene niše na kojima su fino uhljebljeni bezbrojni stranački poslušnici. Hrvatski privatni sektor je preopterećen nametima i propisima, i dok ga ne rasteretimo, nećemo se moći brže razvijati. To je razlog zašto sporo rastemo i zašto smo druga najsiromašnija zemlja EU. Rast investicija i produktivnosti dovest će do otvaranja novih radnih mjesta, do više kvalitetnih radnih mjesta, više plaća, većeg standarda građana, do onoga što zovemo Hrvatska 2.0.

Naziva vas se neoliberalnim borcem, pripadnikom elitne, bogate, lobističke skupine te sociopatske političke opcije. Kako uzvraćate na te epitete?

Neoliberalizam je baba roga kojom ekstremna ljevica plaši narod kako bi sačuvali status quo. Zašto to rade, dobro je pitanje. Zanimljivo da se ovakvim ocjenama razbacuju upravo pripadnici ekstremne političke skupine koja u svom programu ima mjere koje su vrlo opasne i protuustavne, poput otimanja imovine građana, ukidanja privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju (nacionalizacija), eliminacije poduzetnika i slično. Zanimljivo je da mediji te ljude ne nazivaju ekstremistima, iako su njihove politike evidentno ekstremne.

Što za vas znače pojmovi - socijalna država, solidarnost, radnička prava, sindikalizam?

Socijalna država je ona država koja brine o onim svojim građanima koji se iz nekog razloga ne mogu brinuti sami za sebe jer su bolesni, stari, nemoćni. Jedino bogata država može biti socijalna jer, kako je rekao jedan naš političar, “teško je biti socijaldemokrat u siromašnoj zemlji”. Hrvatska trenutačno nije socijalna država, kako mnogi misle. Mi izdvajamo manje za socijalu od EU prosjeka. Drugim riječima, Hrvatska neće moći brinuti o onim svojim građanima koji se ne mogu brinuti za sebe ako ne bude ekonomski dinamična zemlja, ako ne bude stvarala puno, puno više bogatstva nego ga stvara sada. Sindikalnom scenom u Hrvatskoj dominiraju sindikati javnih službi, a sindikata koji bi predstavljali radnike u privatnom sektoru, koji su u ogromnoj većini, nigdje nema. Zato imate apsurdne situacije da se sindikati bore do posljednje kapi krvi za svako (pa i suvišno i nepotrebno) radno mjesto u javnom sektoru (jer radna mjesta su važna), ali će bez problema podržati mjeru zabrane rada nedjeljom posljedica koje je gubitak 10-15 tisuća radnih mjesta (jer sad radna mjesta nisu važna). To je vrhunski cinizam i licemjerstvo.

Kada su u pitanju - rad nedjeljom, Vatikanski ugovori i oporezivanje Crkve, broj ministarstava, broj županija, gradova i općina te pobačaj - kakvi su vaši stavovi i za što biste se vi kao saborski zastupnik zalagali?

Protivim se zabrani rada nedjeljom, a bio sam protiv kad je stožer pod izlikom opasnosti od virusa pokušao onemogućiti rad poduzetnicima i time dovesti do 10-15 tisuća otkaza. U razvijenim zapadnim zemljama vjerske institucije su izuzete od plaćanja poreza te tamo nitko ne dovodi u pitanje pravo na pobačaj, kao niti pravo na priziv savjesti. Te su teme isključivo nama predstavljene kao ključne u predizbornoj kampanji, a one su zapravo, baš poput “ustaša i partizana”, sredstvo da se građane podijeli. Optimalan broj ministarstava bio bi 10-14. Županije bi trebalo ukinuti ili okrupniti u pet regija, a broj općina i gradova smanjiti, racionalizirati.