Kako legalno pobrati grožđe u vinogradu koji ti je pred kućom, ali u drugoj državi, Bosni i Hercegovini, pa ljetinu donijeti u Hrvatsku, odnosno u EU i prodati je? Vinogradari iz Runovića u Imotskoj krajini, gdje je započela prva jematva u EU, tvrde – nikako! Nova pravila donijela su im sto problema i umjesto plodovima svoga cjelogodišnjeg truda, moraju se baviti administracijom, boriti se sa zakonskim zavrzlamama i neizvedivim propisima. A na koncu opet dolaze do zida jer po novome, grožđe ubrano s druge strane granice, u EU se ne smije preraditi u vino! A upravo od toga oni žive.
Stroga kontrola
– Ministar Tihomir Jakovina potpisao je Pravilnik o uvjetima i načinu unošenja bilja i biljnih proizvoda iz susjednih zemalja u pogranično područje RH. Taj pravilnik je nelogičan, centraliziran i ne uvažava stvarni život i probleme na terenu – kaže Zoran Babić. On ima registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a s druge strane granice mu je djedovina, 3000 loza.
– Da bih obrao vinograd, treba mi propusnica za malogranični prijelaz koju moram dobiti u BiH. Međutim, nitko ih ne izdaje. Prvo nisu imali stroj koji ih tiska, onda nisu educirali čovjeka. Administracija u BiH potpuno je zakazala! – tvrdi Babić, inače predsjednik Braniteljske poljoprivredne zadruge u Runovićima. S propusnicom, urod bi mogao unijeti u Hrvatsku, ali tek nakon što ga pregleda fitosanitarni inspektor, kojeg na imotskom području nema. Najbliži je u 70 kilometara udaljenom Vrgorcu ili čak u Metkoviću. Runovićani čak ne znaju točno. Informacije koje imaju poprilično su konfuzne.
– Ja ne mogu iz vinograda do Vrgorca ili Metkovića a da tri puta sporednim putovima ne prijeđem državnu granicu. To sada izgleda kao da nema veze, ali bivši sam policajac i znam što je Schengen. Bit će kamere, preko te granice neće se ići tamo-amo kako tko hoće. Tražili smo od Ministarstva poljoprivrede da fitosanitarni inspektor tijekom dva mjeseca bude i u Imotskom. Još nam nisu ništa odgovorili, a berba grožđa u punom je jeku – ističe Babić. Kada bi i riješio propusnicu koja se ne izdaje i došao do fitoterapeuta, do kojega mora prijeći granicu, a ne smije, Babić, kao i ostali, i dalje bi bio u problemu.
Morat će se iseliti?
– Iako sam u poljoprivrednom registru, grožđe, zato što mi je vinograd u BiH, ne mogu registrirati. To znači da ga ne smijem prodati. Cijelu količinu, oko 7 tona grožđa, mogu unijeti u Hrvatsku isključivo kao konzumnu, za vlastitu upotrebu. Vino ne smijem napraviti! Znači, ja s grožđem ne smijem ništa, mogu ga samo pojesti. Ovjerit će mi papir da unesem 7 tona kujundžuše, koja je vinska sorta, za konzumne osobne potrebe! Tko je tu lud? Zašto se to grožđe, nakon pregleda fitosanitarnog inspektora, jednostavno ne upiše u registar da ga prodam vinariji i platim porez državi?! – kaže Babić koji je kucao na mnoga vrata, pisao i ministru Jakovini, ali odgovora nema. U Runovićima, mjestu s više od 2000 stanovnika koji se većinom bave poljoprivredom, mnogi svoju djedovinu imaju s druge strane granice gdje su polja gotovo potpuno u vlasništvu hrvatskih državljana. Osim vinograda, tu su i polja s krumpirom, povrćem, žitaricama... Većina ih nije voljna javno govoriti o problemima, ali potvrđuju Babićeve riječi.
– Uskoro će kukuruz, a preko granice imamo posađene i druge kulture. Međutim, sijeno ne smijemo pokupiti i donijeti kravi. Uvoz stočne hrane zabranjen je – ističu. Ako se propisi ne promijene, kažu, neće im preostati ništa osim da polja puste da zarastu u korov, a oni se – isele.
>>Grožđe najbolje rodilo u proteklih 10 godina, ali vino će biti blago