I Goran Marić, koji je danas podnio ostavku na ministarsku poziciju, kao i Lovro Kuščević, pripisivao je nekretninske afere koje su mu se događale proteklih mjeseci “podmetanjima i lažima” interesnih skupina. Doduše, u njegovu slučaju nije riječ o “ljevičarima kojima se priključila interesna skupina koju predvodi Željka Markić”, kako je u svom slučaju tvrdio Kuščević, već “oni koji su izgubili poslovne prostore, a samo u Zagrebu ih je više od 500, a sada moraju plaćati i oni koji pokušavaju nagodbom poboljšati status u imovinsko-pravnim odnosima i naplatiti milijarde kuna”.
Sporedno je tko vuče konce
Premda se slučajevi ministra Marića inicijalno više temelje na dojavama, dok su Kuščevićeve afere dobrim dijelom bile rezultat i novinarskih istraživanja, obojica su zanemarila da su afere u oba slučaja prošle medijski filter, te da se svi bave njihovim slučajevima, a da je za javnost sporedno pitanje tko vuče konce osobito sve dok ministar pred javnošću ne položi čiste račune.
Premda je, za razliku od Kuščevića, ministar Goran Marić odgovorio na ključna pitanja, proteklih je dana ostavio neka pitanja neodgovorena pa si je zapravo sam kriv ako se zbog toga doveo u situaciju loše javne percepcije koja ga je u konačnici stajala i pozicije u Vladi Andreja Plenkovića. Nije dovoljno staviti se na raspolaganje Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa i eventualno drugim institucijama, već se odgovori, koliko god to bilo nekad naporno, moraju predočiti i javnosti.
Štoviše, u javnom interesu je, upravo zbog onih dobrih stvari koje je kao ministar učinio uvodeći reda u stanje državne imovine, da pruži argumente za objede na svoj račun. Prije tjedan dana dobio je pohvale na sjednici Vijeća za gospodarska pitanja predsjednice Republike predstavljajući izmjene zakona i mjere radi učinkovitijeg upravljanja i bržeg aktiviranja neiskorištene državne imovine, kad je predstavio i dosadašnje rezultate.
Tako su potpisana 554 darovna ugovora i odluke, 203 ugovora za osnivanje prava služnosti, 185 ugovora i odluka o davanju na uporabu i 48 ugovora za pravo građenja, izdana je 51 tabularna isprava, sklopljeno je 720 ugovora za prodaju i 603 za zakup i 166 razvrgnuća suvlasničkih zajednica. Prihod od (ne)financijske imovine je 2,3 milijarde kuna, aktivirana je državna imovina vrijedna sedam milijardi kuna i 19,78 milijuna četvornih metara državne površine.
Činjenica jest da je Marić počeo slati državne fakture onima koji ih 30 godina nisu vidjeli. Registrirano je 17.000 nekretnina koje su u 90% slučajeva zapuštene ili se bespravno i/ili besplatno koriste. Stoga je lani u prosincu za N1 rekao: “Očekujem još žešće napade i difamaciju.
Bit će još više toga što se više dovodi reda u to područje, a mi smo dosta toga napravili. Vrijeme otimanja državne imovine je završilo. Glavni kriterij je natječaj, natječaj i samo natječaj”. Pokrenuto je 998 postupaka protiv besplatnih korisnika te 89 radi potraživanje naknada od onih koji su koristili stanarsko pravo, a nisu plaćali. Čak ni simbolične rate kredita za otkupljene stanove nisu plaćane godinama i čim je najavio objavu imena, njih 320 platilo je obveze.
Država kao da ne postoji
– Ponašalo se kao da država ne postoji kad je riječ o državnoj imovini. Ukupno se za 500.000 kvadrata poslovnog prostora mjesečno fakturiralo pet milijuna kuna, a realno je trebalo biti 30 milijuna – govorio je Marić za N1 tvrdeći kako je država godišnje gubila 300 milijuna kuna, odnosno pet-šest milijardi kuna od osamostaljenja, čemu treba pribrojiti hotele, kampove i neplaćene koncesije pa procjena doseže 20,30 milijardi kuna.
Dirnuo u kupleraj. E to ne valja. Čopori bjesnih pasa na posao. Vau vau .....