Djelatnik osječkog Poljoprivrednog instituta izgubio je na prvostupanjskom sudu tužbu protiv poslodavca kojeg je tužio zbog neisplate 6-postotnog povećanja osnovice za plaću, što traže sindikati javnih službi. Po ovoj presudi, neće dobiti traženih 14.400 kuna, već mora platiti 3000 kuna ukupnih troškova.
Razlike plaće
Općinski sud u Osijeku presudio je da, iako su tuženik (Institut) i umješač (RH) “učinili nespornom visinu tužbenog zahtjeva” podnesenog u rujnu ove godine, tužitelj nije dokazao njegovu osnovanost odnosno “nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za povećanje osnovice temeljem članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.”.
Sindikati javnih službi lani su od države tražili isplatu razlike plaća nastale rastom osnovice slijedom porasta BDP-a za više od 2% u dva kvartala uzastopno, kako je to svojedobno dogovoreno sporazumom. Naime, sindikati su imali sporazum s državom o rastu plaća u javnim službama od 6% godišnje, no kad je nastupila kriza sporazumno su taj rast zamrznuli do boljih vremena, 2011. su ga korigirali, a kad je 2016. nastupio rast BDP-a, tražili su svoje. Vlada nije udovoljila njihovim zahtjevima, iako su u jednom trenutku bili nadomak dogovoru, pa su su sindikati zaposlenih u znanosti, školstvu, zdravstvu, socijalnoj skrbi i kulturi najavili tužbe. Riječ je o oko 170 tisuća ljudi.
Na osječku presudu, dakako, moguća je žalba. Hrvatsko sudstvo ne počiva na presedanima kao što je to slučaj u anglosaksonskom pravu, no sindikati nisu sretni zbog te presude. Neki od njih bili su uvjereni da će tužbe dobiti. Ljubica Pilić, čelnica Sindikata zaposlenih u kulturi, jedina je lani bila oprezna kad su tužbe najavljivane.
Cijena rada
– To je zbog nepovjerenja u hrvatsko pravosuđe. Ovo su pilot-tužbe i, nažalost, potvrda tragedije sustava. I posljednji pregovori sindikata s Vladom pokazali su da država nema volje riješiti pitanje cijene rada kao prije krize, a upravo činjenica da je 100 tisuća ljudi u međuvremenu napustilo zemlju zbog cijene rada, dokaz je onoga na što su sindikati upozoravali – rekla je Pilić.
Neki pak vjeruju da će njihova strategija, koja uključuje financijskog vještaka koji tvrdi da su uvjeti za ostvarenje zahtjeva iz tužbe odnosno pretpostavke za povećanje osnovice ostvareni, na sudu proći bolje od osječkog slučaja.
Eh da, državna i javna služba... Glavni uzrok zašto iz krize nismo izašli 4-5 godina prije. Za vrijeme krize realni sektor izgubio je preko 200.000 radnih mjesta, dok je javni sektor rastao i dobio nekih 20.000 novozaposlenih. Radi javnog sektora povećani su porezi, izmišljeni novi, radi njega zadužili smo se u krizi preko 150 milijardi koje će vraćati naši praunuci. Radi državnog i javnog sektora rasle su cijene struje, plina, vode, komunalija itd... U konačnici, radi državnog i javnog sektora imamo najgoru antipoduzetničku klimu, imamo najgoru i najskuplju birokraciju, itd... I onda se opet podilazi tim istima, i onda ti isti traže još, još. U ovoj situaciji smo isključivo zato jer nam državu vodi politika u dogovoru sa sindikatima državnih i javnih službi, a jedini njihov zajednički cilj je kome, kako i koliko uzeti, da bi mogli više dijeliti.