Žao mi je što nismo donijeli kodeks o ponašanju zastupnika

Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko i dalje je zaposlen obvezama koje ta dužnost nosi, mada je Sabor raspušten prije nešto više od dva tjedna. Kao predsjednik Glavnog odbora SDP-a ima svoj udjel i u pripremi stranke za izbore pa smo s njime porazgovarali o proteklom mandatu Vlade i sabora, izborima, ali i njemu osobno.

Izbori su pred vratima, počinje i službena kampanja, iako neslužbena, s puno teških riječi, realno traje već godinu dana.

Volio bih da predizborna kampanja traje još godinu dana jer bismo onda mi sasvim sigurno uvjerljivo pobijedili.

Nisu još objavljene liste, ali vas se spominje u 6. izbornoj jedinici?

Mislim da to treba prepustiti predsjedniku stranke. Takav je standard i u drugim strankama, a je li to dobro ili nije, to je druga stvar. Očekujem da će se prepoznati da mogu pomoći, ne samo u SDP-u, i da mogu još pridonositi razvoju političkih stavova i razvoju hrvatskog društva.

Mislite li da je Vlada dobro odradila svoj mandat?

Mislim da jest, i to intimno i javno mislim jer u Hrvatskoj i dalje treba biti vrlo pažljiv u izgradnji i promjenama koje moramo raditi, moramo postaviti dugoročne ciljeve bez obzira na to tko će biti na vlasti. Moramo Hrvatsku dovesti u situaciju da nije toliko zadužena, smanjiti broj nezaposlenih, i to ne malo, nego značajno, osigurati standard građana, osigurati da obrazovanje bude znanje, a ne papir. Sve to moramo raditi, ali malo-pomalo, bez revolucija i nesigurnosti.

Ne događaju li se te promjene ipak presporo, tek sad na kraju mandata?

To je kalkulacija. Sve mora rasti zajedno, ne smije evolucija dovesti do toga da zakržlja neki dio demokracije, a neki izraste, jer to onda nije demokracija. Naravno, ljudi nemaju vremena čekati promjene, one moraju biti brze iz njihove perspektive, ali nema trika, mi moramo temeljito mijenjati stvari i po mojem sudu se one mijenjaju. Makroekonomski pokazatelji kažu da smo promijenili smjer u pozitivno u najvažnijim pitanjima – u industrijskoj proizvodnji, izvozu, zapošljavanju, osobnoj potrošnji – to su elementi koje treba cijeniti.

Ovaj posljednji mandat obilježilo je dosta izlazaka iz stranaka pa će vam na izborima politički suparnici biti dojučerašnji kolege. Mislite li da su vam ozbiljni protivnici?

Nemam uvid u istraživanja, a vrlo je važno imati dobre uvide u javno mnijenje. U Hrvatskoj taj proces može ići ovako kako sada ide, a može ići demokratizacijom stranaka jer nema stranačke politike koja je svakom članu 100 posto dobra, u protivnom postajete sekta. Mislim da će procesi ići ka demokratizaciji stranaka, a ne usitnjavanju političkog miljea. Kad raste ekonomska samostalnost, raste i neovisnost ljudi koji će se baviti politikom, i njihova neovisnost u civilnom životu. Mi smo prošli jedan težak društveni period, to su rat i nesigurnost, puno nezaposlenih i naravno da je politička aktivnost imala različite motive.

Aktualna tema je "borba" s izbjegličkom krizom, dosad smo pokazali humanost, mislite li da se to dobro odrađuje?

Nažalost, taj problem neće biti brzo riješen jer njegovi izvori nisu u Hrvatskoj, niti može biti riješen ovdje. Građani su u većini vrlo zadovoljni načinom na koji je Hrvatska reagirala na izbjegličku krizu, mislim da istinski izbjeglica može reći "pa ova Hrvatska ima dušu", a to je i moje mišljenje. Dobio sam i pohvale u Iranu da dobro znaju da Hrvatska nije uzela ni eura nikome od izbjeglica, da su tretirani kao ljudi, da su uvažavane njihove navike, njihova religioznost te da tu nemaju primjedbi, što je za svijet jako važno. Mi smo pokazali da cijenimo različitosti, da ih razumijemo i da ih uvažavamo, da uvažavamo izbjeglice, ali i da nismo naivni i nećemo biti sabirni centar. Siguran sam u to i to je premijer dobro rekao. Međutim, ne treba biti naivan, problem može prestati biti samo humanitarni, ali uvjeren sam da Vlada ima odgovore i na takav scenarij.

Što još, osim humanitarnog, može postati problem?

Mislim da dio imigranata, a to čelnici europskih zemlja već tvrde, traži ekonomski bolju poziciju za sebe; njihov povratak može biti novi problem.

Kraj mandata je, većinu mandata ste predsjednik Sabora, kako biste ocijenili rad ovog sedmog saziva?

Moja ocjena je da smo potpuno ostvarili ustavnu zadaću hrvatskog parlamenta. To znači da smo kao Sabor pratili politiku i prioritete onih koji su dobili povjerenje građana, dakle, Vlade RH. I u tom smislu mogu izraziti zadovoljstvo. Uveli smo novinu da predsjednik Vlade jednom godišnje podnosi izvješće u Saboru. Otvorili smo Sabor i sabornicu građanima... Hrvatska je sada i članica EU i naša odgovornost za kreiranje europskih politika je povećana, pa smo u Saboru napravili i organizacijske promjene. Odbor za vanjsku politiku te novi Odbor za europske poslove u pravilu utvrđuju politike koje će naši predstavnici zastupati u tijelima EU. Pojačali smo rad delegacija i sudjelovali u raznim inicijativama. Hrvatski parlament je, dakle, po poticaju iz Lisabonskog ugovora, prihvatio da parlamentarci mogu imati diplomatsku ulogu i mogu bitno utjecati na politike itd. Na te sastanke vodili smo i gospodarske delegacije. Neskromno, ali reći ću da smo bili u vrlo značajnoj mjeri zastupljeni u delegaciji kad smo išli u Kinu, Koreju, Katar i Iran. Na sreću, mogu reći da je svaki od tih susreta polučio dugotrajnu suradnju pojedinih tvrtki iz Hrvatske.

Ima li nešto čime niste zadovoljni?

Naravno da ne mogu biti zadovoljan nekim stvarima, mogli smo, recimo, donijeti kodeks o etičkom ponašanju zastupnika jer ima još pitanja koje bismo trebali sistematizirati kao moralnu ili etičku obvezu zastupnika. Treba inzistirati na donošenju tog kodeksa. Ja nisam uspio. Ne bih u predizborno vrijeme trošio riječi na kvalifikaciju tko nije i zašto nije, nadam se da će u sljedećem mandatu biti više sreće i da će već u početku novog saziva kodeks biti donesen. Trebali smo uspostaviti stalnu koordinaciju unutar Sabora kako bi unutarparlamentarna dimenzija došla do izražaja u kreiranju zajedničkih stavova u nekim važnim pitanjima. To nije nikakvo jednoglasje niti jednoumlje, već jednostavno postoje politički ciljevi koji zahtijevaju puno više strpljenja i dugotrajniji rad na ostvarivanju. Jedan od tih ciljeva je sasvim sigurno smanjenje zaduženja Hrvatske. Da zaključim, pomak je napravljen, nije dovoljno, niti se može stati u demokraciji, moramo raditi dalje.

Tijekom mandata otvorili ste vrata raznim skupinama građana pa tako i braniteljima. Pokušali ste uspostaviti dijalog s njima, no prosvjed i dalje traje, sad će i godišnjica šatora u Savskoj?

Sasvim otvoreno, žao mi je što nismo nastavili dijalog o temama gdje smo utvrdili da postoje određeni problemi, a u ona pitanja za koja smo utvrdili da nisu u nadležnosti Sabora nisam se ni htio upuštati. Mi smo iskreno nudili, a oni su prihvatili da radna skupina Odbora za ratne veterane pripremi prijedlog novog Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Naravno da hrvatski branitelji moraju biti u interesu svake politike, i jesu, jer su to i zaslužili, ali ne možemo preskakati demokratske vrijednosti i standarde prema kojima ovo društvo mora živjeti i u kojima branitelji vrijednost moraju biti i kad ih ne bude. Zato mi je žao što nismo realizirali ono što smo dogovorili. To je izbor branitelja koji su ovdje bili, meni je žao što to nisu odradili. Neki su mi javno prigovarali da sam bio naivan, nisam naivan, ja bih branitelje i sada primio, uvijek bih ih primio, ali nikada im ne bih podilazio. Jesam li ja u pravu, to je druga stvar. Tako sam govorio da se braniteljska populacija ne može navesti posebno u Ustavu jer je temelj našeg društva da su svi pred zakonom jednaki. Postoji standard da se nacionalne manjine ili neke manjine štite, to je tzv. pozitivna diskriminacija, ali ne oni koji čine temelj društva.

Vratili ste se upravo s puta iz Irana, s njima imamo jako dobre prijateljske odnose pa je tako Hrvatska bila uz njih i u vrijeme sankcija kojima je ta zemlja podvrgnuta zbog nuklearnog programa?

Iran i Hrvatsku, čini mi se, povezuju tradicionalno dobri odnosi, to je utjecaj vjerojatno povijesnih okolnosti, a rekao bih i nekih teorija. Osim toga, Hrvatska je bila principijelna prema Iranu vezano za stajališta u pravu da svaka zemlja i svaki narod ima pravo koristiti dostignuća znanosti u mirnodopske svrhe. U Saboru smo primili predsjednika parlamenta Islamske Republike Iran kad su trajale sankcije, smatrajući da je dijalog uvijek važan. Sve su to okolnosti koje potvrđuju da su naši odnosi u političkom smislu na visokoj razini. Nažalost, Hrvatska i Iran trpjeli su zbog ekonomskih sankcija pa imamo jako malu bilancu prometa između dviju zemalja. Godišnji promet nije ni 10 milijuna dolara. A povijest pokazuje da to može biti nekoliko stotina puta više. U takvim okolnostima, Iranska Republika nekoliko puta tražila je da hrvatska delegacija Sabora, politička i s njome ekonomska dođe u Teheran. Zadnji put je to bilo kad smo bili na Interparlamentarnoj uniji u Ujedinjenim narodima u New Yorku gdje smo imali bilateralni sastanak na marginama tog skupa i iranska strana nas je upoznala da će sankcije biti ukinute i da je sada najbolje vrijeme da kao prva delegacija dođemo u Iran. I mogu reći da je Hrvatska u Teheranu tretirana jako ozbiljno i na visokoj razini. Bili smo primljeni od svih najviših dužnosnika Islamske Republike, od predsjednika Republike, predsjednika parlamenta, ministra industrije, što je kod njih najveća dužnost u vladi, do predsjednika Vijeća za verifikaciju politike Islamske Republike Iran Hašemija Rafsandžanija, koji inače rijetko prima delegacije, što je velika čast za Hrvatsku. S nama su bili predstavnici Hrvatske gospodarske komore i šest tvrtki, a ondje su se susreli s više od 30 iranskih tvrtki i njihovom gospodarskom komorom. Razgovori su se vodili bez politike, mada je politika sve to organizirala. Ocjenjujem to vrlo uspješnim posjetom.

Jesu li ugovoreni kakvi poslovi?

Znam za jednu tvrtku iz Varaždina koja je već dogovorila razmjenu roba u vrijednosti od 15 milijuna dolara, a predstavnici Podravke su razgovarali sa 15 iranskih tvrtki i nadam se da će od toga nešto dobro izrasti.

Puno ste putovali, postoji li neka zemlja gdje vam je bilo posebno zanimljivo? Koliko s tim ljudima koje susrećete osim protokolarnog ostvarite i ljudski kontakt?

Naravno da osobne preferencije utječu na razgovor, a rekao bih i intenzitet kontakata. Recimo, predsjednik rumunjskog parlamenta pokazao je svoj odnos prema nama tako što je bio stalno s delegacijom, i na ručku i u posjetu muzeju. Taj odnos pokazuje njegov stav prema Hrvatskoj, ali i prema delegaciji koja je došla. Bilo je takvih gesta prema samoj Hrvatskoj od Pariza do Pekinga, ili u Austriji kod ratifikacije ugovora o pristupanju Hrvatske u punopravno članstvo EU. Pokojna predsjednica parlamenta pokazala je emotivnost tog čina, dakle ima i puno osobnih momenata. Ali malo se vidi, sve je potpuno u službi protokola.

Dakle, ništa od malo turizma?

Ništa, vrlo malo. Svaki put dobijete priliku da posjetite samo nešto, ali to je vrlo površno i sve je dio protokola. Obično se pogleda jedna znamenitost i to na samo pola sata. S Lukom Bebićem sam, primjerice, bio u Armeniji gdje je organiziran posjet njihovoj prvoj katedrali, gdje je bio šef Armenske Crkve koji nam je posvetio 20 minuta. Bilo je vrlo zanimljivo, ali trajalo je svega 20 minuta. Kad smo bili u Strasbourgu, predsjednik nam je omogućio da posjetimo katedralu staru 1000 godina, ali opet ne dulje od 20 minuta.

Je li vam se neko putovanje baš urezalo u pamćenje?

Nisam posebno impresioniran nijednim događajem, najzanimljivije su mi zemlje Dalekog istoka jer je to kulturološki i civilizacijski nešto posve drukčije. Ne mogu reći da nisam impresioniran Berlinom, Parizom ili Strasbourgom, ali je sasvim drukčije doći u Seul, Peking ili Teheran. U početku vam ta putovanja budu i zanimljiva, imate dozu iščekivanja, ali poslije vam to postane posao i znate da morate biti ustrojeni prema protokolu zemlje kamo ste došli. 

>> Leko primio izaslanstvo Šangaja: 'Postoji prostor za jačanje gospodarske suradnje' 

>> Svečani prijem u Saboru, Leko poručio: Budimo ljudima ljudi!