Čini se da nema značajnijeg političara u Europi koji u svom albumu nema neku staru fotografiju s Joe Bidenom, novoizabranim predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država. Kad je Donald Trump prije četiri godine pobijedio Hillary Clinton, jedini od europskih političara za kojeg smo tad uspjeli iz starih članaka u novinskoj arhivi iskopati podatak da se prije toga susretao s Trumpom bio je Ivo Sanader.
Ujesen 2010., šest godina prije no što će Trump postati američki predsjednik i godinu dana nakon što je Sanader pobjegao s mjesta hrvatskog premijera, objavili smo da se Sanader u svibnju 2009., pri svom posljednjem radnom posjetu Americi, između službenih sastanaka (među ostalima i sa Susan Rice, tada veleposlanicom u UN-u, sada potencijalnom Bidenovom šeficom diplomacije) uspio susresti i s Trumpom. Koji je očekivao da će razgovarati o mogućnosti da ulaže u golf na Brijunima i organizira svjetsko finale izbora za Miss Universe u Hrvatskoj.
Ali ga je Sanader zaskočio s njemu puno važnijom temom razgovora: glumačkom karijerom svoje kćeri, koja je tad studirala u New Yorku. Tabloidno raspoloženi urednici, kakvi već jesu, ne sluteći ništa, ali njušeći ipak nešto, opremili su članak naslovom: “Sanader Trumpu: Čuj, znaš, moja je kći jako dobra glumica...”
Ivo Sanader je jednom, nakon susreta s Georgeom W. Bushem u Bijeloj kući, zgodno poentirao tvrdnjom da su se o svemu složili osim o tome je li bolji jastog iz američkog Mainea ili iz hrvatskog Jadrana. Tako je valjda bilo i s Trumpom. O svemu su se mogli složiti, jedino se mrtva utrka vodila oko toga tko je veći “con man”, talentirani Njujorčanin ili talentirani Splićanin, tko će koga preveslati, tko će isplivati kao kralj jastog, a tko kao jazavac.
Ali ne treba dublje uspoređivati Sanadera i Trumpa. Sanader, moguće, ima u svom albumu i neku staru fotku s Bidenom (ako je ima Granić, vjerojatno ima i Sanader), samo što trenutno nije u prilici da prelista te albume. Ili će biti da nije skupljao fotografije, nego skupocjene satove, umjetničke slike i takve sitnice...
Pola Europe, dakle, vadi odnekud stare fotke s Bidenom. Kao što smo podsjećali u izvještajima ovih dana, vadeći stare Bidenove govore iz Senata u kojima pravim imenima naziva velikosrpsku agresiju, genocid u BiH i ratne zločince Miloševića, Mladića i Karadžića, Joe Biden je kao senator i kao potpredsjednik u dva Obamina mandata upoznao svijet, a i svijet njega. Upoznao je međunarodnu politiku, pomogao je krojiti, i to na bolje, ne na gore.
Usput, kad smo već kod Bidenovih govora o velikosrpskoj agresiji, potpuno je razumljivo zašto su najgori srpski nacionalisti, od Šešelja nadalje, navijali za Trumpa i širili teze o zlim globalistima (koji su ih, eto, zaustavili u trećoj ili četvrtoj agresiji Srbije na susjedne zemlje; ah, ti zli globalisti).
Ali zašto su to isto radili pojedini hrvatski desničari – to je omanji misterij. S jedne strane Biden koji je možda najranije od svih američkih političara stao na stranu žrtava velikosrpske agresije, koji i tada i sada stoji na strani istine. S druge strane Trump, čija je administracija nedavno na Twitteru citirala jednog Aleksandra Vulina kao velikog mislioca, nakon čega bi pametnome trebalo biti dosta. I između te dvije strane nađe se neki ostrašćeni Hrvat-katolik kojeg inspirira ovo drugo.
Zanimljiv je to fenomen, ali ne toliko bitan. Bitniji bi bio da je Trump osvojio drugi mandat, jer Srbija je, kad smo kod toga, čekala baš jedan takav trenutak u kojemu u Bijeloj kući sjedi netko tko je toliko protiv svega što se dogodilo prije njega i toliko sklon nekim svojim suludim improvizacijama da su Srbi u tome svemu, posebno nakon primanja Vučića u Ovalnom uredu, vidjeli priliku za reviziju povijesti, negiranje vlastite uloge u agresiji i genocidu, za rušenje neovisnosti Kosova i destabiliziranje susjednih zemalja čiju samostalnost i suverenost Beograd teško prihvaća i s višedesetljetnim odmakom.
Biden, srećom, ne bi trebao padati na sav taj Vučićev “bullshit” (o odnosu Joea Bidena prema tom nimalo vulgarnom, zapravo važnom pojmu vidjeti intervju s Peterom Galbraithom u Večernjakovoj nedjelji).
A Europa s Bidenom? Neće biti idealno, ali za Europsku uniju i NATO bit će svakako bolje s Bidenom i Harris nego s Trumpom i Penceom. Zapad ponovo ima šansu biti ekipa, igrati kao tim, a ne kao posvađana skupina balavurdija. I to je dobra vijest.•
Dakle, Sanader je Trumpu preporučivao svoju kćer? Wow!? Gore od toga bi bilo jedino da ju je preporučivao Weinsteinu.