Zapalili svijeće i položili vijenac ispred biste Vlade Gotovca

lahka mu zemlja, hvala bogu što je umro, spasio ga je da ne vidi i da ne gleda što učiniše ove vlade RH od ovog naroda i od ove zemlje !

Vladu Gotovca i Dražena Budišu dragi Bog je nagradio talentima. Mogli su ostaviti veliki i neizbrisivi trag u hrvatskoj povijesti. Stoljećima bi ih spominjali. Nažalost, sjedeći sa Slavkom Goldsteinom i društvom, prokockali su svoje talente. Šteta. Velika šteta.

Počivaj spokojno1 Ti sad bezbrižan spavaš, dragi moj Vlado, Ništa te više ne tišti, sve si nevolje nadvlado, No da si među nama, ne bi skladao rado Čestitke i hvalospjeve za svoje nestašno stado. Tko zna možda bi i tebi, zbog jadi, srce puklo Što se u naša njedra svakakvog zla uvuklo, Mnogi smo u grču, prevareni smo podmuklo, Bezumlje nas je slomilo, zlosilje dotuklo. Nije daleko trenutak, uskoro đemo se sresti Beskrajno ćemo vrijeme moći zajedno provesti Pa ću ti (is)pričati kol'ko smo postali zločesti, Zavidni, nadobudni, pohlepni, te puni obijesti. Neka te anđeli čuvaju u hladovoni čempresa! Počivaj suuzniče spokojno u zagrljaju nebesa, A svijeće nek vječno plamte oko tvojega lijesa, Jer s tebe bliješti kruna s bezbrojem uresa!