Plaće će vam biti smanjene za 20 posto, istodobno ćete raditi više poslova, otići ćete na specijalizaciju, novac koji biste trebali dobiti kao otpremninu morate uložiti, ne smijete biti tvrdoglavi prema tržištu...
Tko bi prihvatio takve uvjete rada u tvornici? Često se događa kako i zbog malog sniženja plaća, pa i skraćenja pauze, sindikati pozivaju na štrajk i tvrtku odvedu u propast.
Workers buyout (Wbo) model je kada radnici otkupljuju poduzeće i počeo se širiti u Italiji. Već više od četrdeset manjih i srednjih poduzeća otkupili su radnici upravo pod opisanim uvjetima.
Smanjili su si plaće, počeli su raditi više poslova i prije svega uložili svoj novac. Posljednji slučaj je tvrtka Raviplast iz Ravenne. Tvrtka proizvodi plastične vreće za industrijsku upotrebu. Bila je u grupi Pansac u vlasništvu obitelji Lori. Trebala je biti zatvorena zbog insolventnosti.
Tvrtku je, međutim, otkupilo 25 zaposlenika. Ostalih petnaestak nije htjelo ući u avanturu da postanu dioničari i radije su postali plaćeni (iz državnog budžeta) nezaposlenici. Mirovinska ustanova, INPS, odledila je 450.000 eura toj dvadesetpetorici zaposlenika što može učiniti jedino ako će novac biti uložen u preuzimanje tvrtke. Dodatnih 450.000 eura krediti su fonda Saveza zadrugara (Coopfond).
Proizvodnja je krenula jer su se znatno smanjili i troškovi. Osim što su snižene plaće, više se radi. Novi delegirani upravitelj, Carlo Occhiali, tu intervenciju opisuje kao „drastičnu, i još drastičniju".
Carlo Occhiali pronašao je i novu mrežu prodaje proizvoda, ali kaže kako bi i to bilo uzaludno da nisu u sve uključeni radnici koji sada imaju nove nadležnosti, a kao suvlasnici poprimili su i mentalitet poduzetnika. Sada imaju poduzetničku kulturu.
I, ne uspoređujte to, molim vas, sa samoupravljenjem koje ima više ideološki negoli poduzetnički mentalitet.
Nažalost, u Hrvatskoj prema poduzetništvu prevladava upravo ideološki mentalitet, a taj ne omogućava zapošljavanje.
Samoupravljanje na pravi način - preko vlasništva/dioničarstva. !