Hrvatska zaostaje jer u prerađivačkoj industriji radi samo 17% zaposlenih

Bečki ekonomski institut (WIIW) objavio je 6. prosinca Statistički priručnik za 2017. godinu.

Premda su statistički podaci tek rijetkim ljudima zanimljivo štivo, Priručnik Bečkoga instituta pruža nam izvanrednu priliku da doznamo kako ekonomija i životne prilike u Hrvatskoj stoje u odnosu na druge postkomunističke zemlje srednje, istočne i jugoistočne Europe, njih čak 21, a pogotovo koliko je Hrvatska u odnosu na te zemlje uspješna u dostizanju životnog standarda „starih“ članica Europske unije.

Pritom se možemo poslužiti ne samo nominalnim veličinama poput bruto domaćeg proizvoda (BDP) ili ukupnog inozemnog duga, nego i pokazateljima koji otkrivaju kvalitetu života: BDP-om po paritetu kupovne moći ili realnu razinu blagostanja, postotkom stanovništva koji (još uvijek) egzistenciju nalazi u poljoprivredi ili iznosima prosječnih plaća u svakom pojedinom gospodarskom sektoru. Tako ćemo vrlo brzo otkriti da su struke koje su najmanje zadovoljne svojim plaćama, primjerice liječnici, u Hrvatskoj zapravo među najbolje plaćenima u bivšim komunističkim ili tranzicijskim zemljama. Glavni zaključak koji se može izvesti iz najnovijeg Statističkog priručnika Bečkoga instituta jest da većina zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe (CESEE) raste po solidnim stopama, s izuzetkom Rusije i Bjelorusije. Bez te dvije zemlje tranzicijska skupina imala je lani prosječan realni rast BDP-a od dva posto, a predvodnici su bili Rumunjska s 4,6, Kosovo s 4,1 i Bugarska s 3,9 posto.

Čak pet država (Albanija, Slovačka, BiH, Turska, Slovenija) raste brzinom većom od tri posto na godinu, a na kraju te liste je i Hrvatska s okruglih tri posto.

– Zemlje srednje i istočne Europe, danas članice EU, u proteklih su 20 godina ostvarile uistinu snažan ekonomski rast, bez presedana u svojoj povijesti – kaže istaknuti hrvatski ekonomski analitičar Damir Novotny. Slovačka je, primjerice, svoj BDP od početka tranzicije povećala više od sedam puta, ostale zemlje slično. Hrvatska je svoj BDP povećala samo 3,5 puta.

Hrvati još vrlo nisko

Brzi ekonomski rast zemalja srednje i istočne Europe, smatra Novotny, rezultat je prije svega liberalizacije tržišta, jačanja tržišnih institucija te privlačenja industrijskih stranih investicija kojima je ubrzano modernizirana zatečena industrijska infrastruktura.

Također, nastavilo se i ekonomsko približavanje („konvergencija“) većine postkomunističkih zemalja „starim“ zemljama članicama EU, premda nešto manjom brzinom nego prije globalne Velike recesije. Neke od tih zemalja, kada se promatra kupovna moć njihovih stanovnika, nadomak su prosjeka svih 28 članica Unije.

Češka, „Švicarska istoka“, s prosječnom kupovnom moći svojih građana od 25.700 eura na godinu gotovo je na 90 posto tog prosjeka, Slovenija je na oko 84 posto. Hrvati su još uvijek vrlo nisko, oni sa svojim prosječnim BDP-om po paritetu kupovne moći od 17.300 eura na godinu još nisu dosegnuli 60 posto Unijina prosjeka. No, ako nam je to neka utjeha, u skupini zemalja CESEE jedanaest je nacija još uvijek daleko ispod Hrvata.

Ukrajinci, primjerice, imaju kupovnu moć koja je na jedva jednoj petini prosječne europske. Srbi su prosječno na samo jednoj trećini, a osjetno siromašniji i od Hrvata u prosjeku su Rusi, Bugari, Crnogorci, Makedonci...

Zapravo se od država nastalih raspadom Jugoslavije po kupovnoj moći ističe samo Slovenija, a prognoze govore da će se ona još i ubrzati.

– Slovenska se ekonomija temelji na snažnoj međunarodno konkurentnoj industriji koja se brzo oporavila od recesije i koja, zahvaljujući u međuvremenu provedenoj modernizaciji, danas ostvaruje vrlo visoku učinkovitost – kaže Damir Novotny.

– Slovenska industrijska poduzeća međunarodno su konkurentna i očekuju daljnji rast potražnje za svojim proizvodima.

Srednja žalost

To o čemu govori Novotny u Statističkom priručniku Bečkoga instituta jasno se vidi u odjeljcima koji govore o strukturi privrede svake od 22 zemalja. U Sloveniji u prerađivačkoj industriji radi 20,5 posto svih zaposlenih. No, sa 26,6 posto još je bolja Češka, a ističu se i Slovačka i Poljska.

Hrvatska sa svojih 17 posto zaposlenih u prerađivačkoj industriji neposredno je ispod medijana, u društvu s Bugarskom i Srbijom. To je zlatna sredina ili srednja žalost, kako već tko vidi, i sasvim sigurno je glavni uzrok hrvatskog zaostajanja za naprednijim postkomunističkim državama.

– Nakon kratkotrajnog pada BDP-a 2008./2009. novi ciklus ekonomskog rasta zemalja središnje i istočne Europe temelji se prije svega na snažnom industrijskom sektoru – kaže Novotny, zahvaljujući širenju novih tehnologija, relativno jeftinoj radnoj snazi i provedenim strukturnim reformama.

– Poljska i Baltik nastavljaju s ekonomskim rastom zahvaljujući premještanju radno intenzivnih djelatnosti iz skandinavskih zemalja u te države. Češka i slovačka ekonomija rastu na valu oporavka automobilske industrije. Rumunjska raste zbog obilja jeftine radne snage. Mađarska i dalje vrlo uspješno koristi svoj središnji geografski položaj...

Kada se odmjeravaju sa susjednim zemljama na zapadnim granicama, Hrvati su općenito vrlo nezadovoljni svojim plaćama, smatrajući da su preniske. Ali, usporedba s tranzicijskim, postkomunističkim zemljama otkriva sasvim drukčiju realnost.

Premda od Češke, Poljske, Slovačke ili Letonije raste znatno sporije i ima daleko lošiju gospodarsku strukturu, Hrvatska u odnosu na njih isplaćuje relativno vrlo visoku prosječnu bruto plaću, treću po veličini u CESEE skupini, odmah ispod Slovenije i Estonije. Hrvatska prosječna bruto plaća od 1029 eura osjetno je veća od mađarske ili rumunjske, a najmanje je dvaput veća od one u Makedoniji, Srbiji, Rusiji ili Bugarskoj.

Nije tajna da su među najnezadovoljnijima plaćom hrvatski medicinari, no oni u usporedbi sa svim ostalim bivšim komunističkim europskim zemljama, prema Statističkom godišnjaku Bečkoga instituta, imaju drugu najveću prosječnu plaću. Dok je hrvatski prosječni BDP po paritetu kupovne moći čak 13 posto manji od prosjeka svih 11 istočnoeuropskih članica EU, prosječna plaća hrvatskih medicinara oko 36 posto je veća od prosjeka plaća medicinara u tih 11 zemalja...

A kakvi su izgledi da se rast i ubrzana konvergencija postkapitalističkih europskih zemalja prema „starim“ članicama EU nastave?

U svojim jesenskim prognozama od 9. studenoga Bečki institut povisio je očekivanja za zemlje srednje i istočne Europe, dok su za zapadni Balkan, Rusiju (CIS) i Ukrajinu „trendovi općenito manje pozitivni“.

Usporit će i turizam

Najsnažniji pokretač rasta je privatna potrošnja, potpomognuta rastom plaća i dohotka kućanstava, ali u mjeri koja još ne ugrožava konkurentnost temeljenu na cijeni rada. Postupno se privatnoj potrošnji kao pokretaču rasta priključuju i investicije.

Trgovinska bilanca postkomunističkih europskih država pomalo se popravlja, neke čak imaju suficit. Po svemu sudeći, zaključuje Bečki institut, „rast se oslanja na sve šire temelje, robustniji je i vjerojatno održiviji. Poboljšanja su na tržištu rada spektakularna, a rast zaposlenosti zrcalna je slika pada nezaposlenosti. Damir Novotny ističe kako „sve prognoze govore o nastavku konjunkture u Njemačkoj i Austriji, tako da poduzeća koja su se uspješno uklopila u nabavne lance industrije zapadne Europe mogu idućih od tri do pet godina očekivati nastavak rasta po stopama između 3,5 i 4,5 posto na godinu“.

– Hrvatska će u 2017. vjerojatno ostvariti rast BDP-a od 3,2 posto, temeljen prije svega na oporavku domaće potražnje i turističkoj potrošnji te porastu izvoza. Investicije u infrastrukturu više ne mogu biti pokretač rasta. Sektor usluga privukao je visoka ulaganja, ali nedostatak jeftinije radne snage i visoka sezonalnost, kao i vrlo komplicirano radno zakonodavstvo i regulatorni okvir usporit će ulaganja i u turizmu.

– U Hrvatskoj su izostale investicije u industrijskom sektoru koje moraju biti glavni pokretač dugoročno održiva razvoja – upozorava Novotny. Osim pretjerane regulacije ekonomskih aktivnosti, slabih institucija, dominacije državnog sektora i kompleksne regulacije tržišta rada, privlačenje novih ulaganja u industrijskom sektoru obeshrabrit će i nedostatak kvalificiranih radnika. Hrvatskoj stoga prijeti sekularna (dugotrajna) stagnacija!

Da se to ne bi dogodilo, kao i za bržu konvergenciju Hrvatske prema razvijenijim i bogatijim zemljama članicama EU, ključno je povećanje produktivnosti, kaže Vedrana Jelušić Kašić, direktorica Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku i Slovačku.

Pravila igre

– To je lakše reći nego učiniti, ali dobra je vijest da se produktivnost može poboljšati na više načina. Naše analize pokazuju da bi Hrvatska i njezino okruženje najviše koristi imali od unapređenja poslovnog okruženja.

– Unatoč napretku posljednjih godina, dodaje direktorica EBRD-ova regionalnog ureda, Hrvatska i zemlje u njezinu okruženju imaju još puno prostora da u većoj mjeri postanu business friendly, da postanu privlačnije za poslovanje jačanjem institucionalnog okvira, tako da „pravila igre“ budu unaprijed poznata i da ih svi sudionici poštuju. Jako bi pomoglo i produbljivanje financijskih tržišta te uključivanje žena, mladih i starije populacije u radnu snagu. Bolje korporativno upravljanje (posebice u javnim poduzećima) i daljnja ulaganja u infrastrukturu isto mogu potaknuti brži ekonomski rast. Važan je preduvjet očuvanje makroekonomske i financijske stabilnosti i jačanje ekonomske integracije sa susjednim zemljama.

Za Hrvatsku je pitanje i koliko bi joj u konvergenciji moglo pomoći pristupanje eurozoni, odnosno preuzimanje eura kao vlastite valute. Za Novotnyja, „uvođenje eura nastavak konvergencije učinit će lakšim i smanjit će transakcijske troškove i troškove financiranja javnog duga, ali ne može bitnije utjecati na povećanje produktivnosti“.

Rastu ‘kineskom’ brzinom

Vedrana Jelušić Kašić upozorava da bi euro „mogao pomoći ako se zemlja priključi eurozoni dobro pripremljena“.

– Usvajanje eura najprije bi otklonilo tečajni rizik, koji je izražen u svim zemljama s visokim stupnjem eurizacije, poput Hrvatske, i tako bi povećalo otpornost gospodarstva na šokove, procjenjuje regionalna direktorica EBRD-a. Druga važna korist je potencijalno snižavanje troška zaduživanja i transakcija za gospodarstvo i građane, što potiče međunarodnu trgovinu, investicije i zapošljavanje, a time i gospodarski rast. S druge strane, s uvođenjem eura ne treba se žuriti jer bi gospodarstvo trebalo biti spremno suočiti se s (još jačim) konkurentskim pritiscima u eurozoni.

Pogledajte galeriju: Ovo što čujemo da pada nezaposlenost, to su krive brojke

Zemlje srednje, istočne i jugoistočne Europe zabilježile su i u trećem kvartalu ove godine impresivan gospodarski rast. Rumunjska je realno na godišnjoj razini rasla „kineskom“ brzinom od 8,6 posto, Letonija 6,2 posto, Češka i Poljska pet posto. No, na dulji rok pred tim zemljama stoje brojni „izazovi“, kako je to danas moderno reći, i njihov će se rast neminovno usporiti.

– Postupno se iscrpljuju pokretači rasta iz prve faze tranzicije – kaže Damir Novotny, slijedi programiranje druge faze tranzicije koja je neusporedivo kompleksnija. Slično procjenjuju i u Bečkom institutu: – Što će biti bogatije, to će njihovo sustizanje ostatka EU biti sporije, tako da nijedna zemlja srednje i istočne Europe svojim prosječnim BDP-om per capita do 2026. godine neće dosegnuti prosjek Europske unije.