U svojoj tvrtki imate jednu stalno zaposlenu mladu ženu, stopostotnog invalida, te još nekoliko koji rade povremeno. Što vas je motiviralo da im otvorite svoja vrata?
Naša iskustva govore da osobe s invalidnošću ispunjavaju svoje radne obveze gotovo podjednako uspješno kao i zdrave. Osim toga, ako vrijeme koje nam stoji na raspolaganju posvetimo nekom invalidu, osmijeh koji vidimo na njegovu licu najljepša je nagrada. Ne moramo uvijek gledati samo na profit.
Kako funkcioniraju invalidi u timu, kako se snalaze?
Odlično, vrhunski. S obzirom na njihove mogućnosti, oni su izvrsni radnici, ali još više od toga mi je drago što su se dobro uklopili u ekipu. Prihvatili smo i mi njih i oni nas. Trudimo se svi zajedno postati vedrijim dijelom njihova života kojeg će se rado sjećati.
Koja je vaša poruka drugim poslodavcima i javnosti?
Zaposliti osobu s invalidnošću nije samo čin sažaljenja i milosrđa. Društvo treba shvatiti da oni mogu odraditi svoj dio posla. Motiv pri zapošljavanju takvih osoba ne bi smjele biti samo državne subvencije nego i njihova radna sposobnost, koja je često podcijenjena.
>>Poslodavci će radije platiti kaznu nego zaposliti osobu s invaliditetom
sramota za hrvatsko drustvo, da se ovako kasno i vrlo zatajno govori o ovom problemu, koji su druge civilizirane drzave vec odavno rijesile. samo dokaz da je drustvo totalno neprosvjeceno, bezobzirno i nebrizno, ne samo prema svojim invalidima, vec prema svima slabima, tj. i djeci i pacijentima i penzicima. i zivotinjama. pogledajte samo tolike javne institucije, pa i zdravstvene i opcinske, gdje imate samo stubista, bez mogucnosti pristupa nekome tko nema zdrave noge. odvratno, a da povuku malo novaca iz brisela za to, ne padne nikome na pamet. ili za javni wc za invalide. ni pomisli, niti volje. a da pravi invalid uopce dobije papire ili dozvolu za parking, hm i to je posebna prica. tako i s poslom. stidi se hrvatska, sram te bilo.