Što zajedno rade Putin, Soroš i Željka Markić

Nesretni Giordano Bruno tvrdio je da postoji beskonačno mnoštvo svjetova. O tome razmišljam nastojeći sklopiti sliku svijeta Lovre Kuščevića koju je zadnjih dana pokušao plasirati u javnost. U tom dinamičnom svijetu on je žrtva do sada neviđene urote, zbog koje je morao odstupiti iz Vlade i s mjesta političkog tajnika HDZ-a.

Večernji je prenio da je to izgledalo ovako: “Andrej, ovo nema smisla. Previše je i za mene i za moju obitelj i za Vladu i za HDZ. Napadi neće stati, čini mi se da su organizirani. Dajem ti mandat na raspolaganje, i u Vladi i na mjestu političkog tajnika u HDZ-u, ne želim biti uteg”.

Na stranu to što mu Kuščević ne može biti veći uteg nego što si je on sam, valja se zapitati što je s većim dijelom Plenkovićevih ministara, stranačke vrhuške, koalicijskih partnera, naknadnih SDP-ovih prebjega koji mu drže većinu? Ima tu više utega nego u najvećoj teretani u državi. No vratimo se Kuščeviću. Zanimljivo je, što svjedoči o snazi tog mitskog junaka, da su se protiv njega urotili jaki igrači sa svih strana političkog spektra.

Ta iznimna osoba, koja javno voli pozdravljati s “Hvaljen Isus”, a aktivno je promicala uvaljivanje protukršćanske i protucivilizacijske rodne ideologije u hrvatsko zakonodavstvo, uhvaćena s prstima u katastru najprije je, u objavi na Facebooku, za svoje nevolje optužila Soroševce, UJDI i druge lijeve babaroge.

Lešinarom je nazvao Srđana Dvornika, jer je u novinskoj reportaži s Brača govorio kako je ostao bez djedovine, pri čemu nije ni spomenuo Kuščevića. Opisuje ga kao “lijevog aktivista” (sam Kuščević je valjda desni izvršitelj naloga lijevih aktivista). Spočitava mu što je bio izvršni direktor u Soroševom Otvorenom društvu te što je svojevremeno osnivao Udruženje za Jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI) i radio u “raznim domaćim i stranim ljevičarskim fundacijama”.
Proziva i “Nerežišku”, tj. Đurđu Knežević, za koju ističe da je životna partnerica Srđana Dvornika i da želi izbaciti vjeronauk iz škola.

Urnebesnu objavu Kuščević završava apelom: “Sjetite se što sam rekao, napadaju me lijevi aktivisti! Dok me ovakvi napadaju znam da sam na pravom putu!”. E, sad. Ako i dođe na red izbacivanje vjeronauka iz škole, jedini koje mogu zamisliti da to provode su HDZ i takvi kao Kuščević, jučer veliki agitator za Istanbulsku konvenciju.

Kriv mu je Srđan Dvornik jer je bio u UJDI-u, a koalicijski partner Lovre Kuščevića Milorad Pupovac, kojem HDZ-ovci jedu iz ruke, ne smeta mu, iako je bio još važniji u UJDI-u od Dvornika.
Kuščević sada u negativnom kontekstu spominje Soroša, a više je sa svojim HDZ-om odradio na implementiranju Soroševe ideologije u Hrvatskoj nego sve dženderuše, prajdizani i ini NGO mafijaši zajedno. Nije dovoljno, a ni nužno, biti primitivac da bi se bilo desničar, niti se kršćanske vrijednosti brane pompoznim vjerničkim pozdravljanjem, koje je u kontradikciji s onim što pozdravljač radi u praksi, čime uza sve ostale, krši i drugu Božju zapovijed. Kod HDZ-ovaca je to dodatno komično nakon Istanbulske konvencije, ideološke kapitulacije pred HNS-om i drugih divota primijenjenog plenkizma.

Kuščević iz pozicije vlasti proziva ljude koji nemaju moć. Koliko god se politički ne slagali s njima, prezirali ili žalili ono što zastupaju, ocvali jugonostalgičari i soroševci ne trebaju biti vreća za napucavanje i sredstvo skretanje pozornosti s merituma priče o Lovri Kuščeviću.
 Manju štetu je hrvatskoj državi nanio svaki taj soroševac od “hvaljenisusovaca”, koji otimaju zemlju i razaraju njen civilizacijski temelj prema smjernicama ćatinih nalogodavaca.


No brački Fidel Katastro nije ostao na tome, već je u prvom nastupu nakon što je objavljeno kako napušta Vladu nastavio još zaumnije: “Protiv mene se ujedinila čitava ljevica, a priključila se interesna skupina koju okuplja Željka Markić”.
 Koja je to gigant kad su se u borbi protiv njega ujedinili Soroševa jugo-siročad i Big Mama hrvatske konzervativne scene!
 Ali sve to nije dovoljno, velik čovjek zahtjeva još veće neprijatelje, a najveća je majka Rusija. 
Svoje obraćanje Kuščević je zaključio riječima: “bit će tu još pokušaja rušenja, sve dok se ne dođe do otoka Krka”.

Ovo zagonetnu izjavu mediji su protumačili kao aluziju na rusku igru protiv američkog LNG terminala na Krku. Lovro Kuščević je, dakle, između ostalog, i brana zapadne civilizacije pred ruskom najezdom.
 Što će biti s njim u budućnosti? Ako ne zapaše plac od šest metara kvadratnih u jednoj južnom zagrebačkom predgrađu iza Rotora, u kojem o smislu života meditiraju i veći silnici od Lovre, poput Sanadera, uživat će u stečevini na Braču i u najboljem slučaju spominjati se u suvremenoj historiografiji kao simbol oligarhijskog otpora demokratizaciji Hrvatske, zaustavljanjem referenduma o promjeni izbornog zakona.

Upitan boji li se kaznenog progona, Kuščević je novinarki uzvratio pozdravom: “Faljen Isus” i uz osmijeh dodao: “Ne, ne bojim se kaznenog progona!”.
Ispada kako je otišao zbog percepcije javnosti, a ne zbog pogodovanja samome sebi u prenamjeni zemljišta. Izjavljuje da je pobijedio jer su svi navedeni urotnici željeli destabilizirati Vladu i izazvati nove izbore, ali je Kuščević lukavo odstupio i tako ih sve preveslao. Pa sada, u tom paralelnom svijetu, Putin, Soroš i Željka Markić vijećaju kako dalje nakon što ih je Lovro nadmudrio.