Iako od 1. srpnja 2013. Hrvatska postaje članicom Europske unije, mnogi naši novinari i nadalje nalaze uzor u tiskovinama istočnih susjeda. Kakvi standardi vladaju u novinarstvu Republike Srpske, čitatelje ne treba previše podsjećati. Većina nas sjeća se kako su njihovi mediji izvještavali o događajima na ovim prostorima 90-tih godina.
I kad danas po toj istoj metodi banjalučke novine "Press", ali i drugi mediji iz Republike Srpske, potpuno tendenciozno i iskrivljeno interpretiraju članak objavljen u najnovijem broju magazina „Vojna povijest“, a koji se bavi ustrojem Ustaške vojnice, to ne bi trebalo nikoga previše čuditi. Starih navika teško se riješiti. Međutim, kad više hrvatskih portala (T-portal, Net.hr) potpuno nekritički prihvati ovako sročen tekst i prenese ga na svojim stranicama, moramo se zapitati što ovdje nije u redu?
Primjerice, članak koji je danas objavljen na T-portalu pod naslovom "Najnoviji broj hrvatskog časopisa 'Vojna povijest' uzbunio je duhove u susjednoj Republici Srpskoj, ali i u našoj zemlji" nepotpisan je punim imenom i prezimenom autora i nadasve je površno napisan, što se autor ne srami priznati i u samome tekstu u kojemu tvrdi da je sa spornim člankom iz „Vojne povijesti“ samo površno upoznat. Njegovo površno znanje ne prijeći ga, međutim, da iznosi optužbe na račun „Vojne povijesti“ i posredno ga se optužuje za glorifikaciju Ustaškog pokreta. Nepotpisanom novinaru T-portala nije se, dakle, dalo ni pročitati sporni članak, pa je očito previše očekivati od njega da kontaktira s uredništvom „Vojne povijesti“ i iznese svojim čitateljima punu informaciju oko članka o Ustaškoj vojnici.
Ili članak na Net.hr portalu pod naslovom "Ministarstvo školama preporučuje časopis koji veliča ustaštvo!" magazin izravno optužuje za glorifikaciju Ustaškog pokreta!
Stoga se pitam, kakvi to standardi vladaju u hrvatskom novinarstvu kada se ovakve vijesti prenose bez ikakve provjere? Zar je moguće da je hrvatskim medijima glasilo poput banjalučkog "Pressa" dovoljno vjerodostojan izvor, pa da nekritički mogu prenositi informacije koje ovo glasilo plasira u javnost? Članak objavljen u banjalučkom "Pressu" iznosi brojne neistine, u što se pisci ovih tekstova lako mogu uvjeriti da su samo pročitali članak o kojemu su odlučili pisati.
Na kraju, magazin „Vojna povijest“ bavi se od početka izlaženja, od travnja 2011., vojnopovijesnim temama, bez razlike. Jesu li u pitanju partizani, ustaše, Nijemci, Talijani, Rusi, Amerikanci, četnici… VP ne gaji ni jednu ideologiju, ne navija ni za koga, ali i ne skriva povijesne činjenice, jer su sve teme otvorene za istraživanje i pisanje. Zato smo se i borili za demokraciju, da više nema tabua i zabrana. Kolega novinar trebao bi samo malo pogledati slične magazine koji godinama i desetljećima izlaze na svjetskom tržištu, knjige koje izlaze, i u čemu je problem? Koliko je knjiga u svijetu izašlo s Hitlerom na naslovnici? I to je odmah bila glorifikacija? Kako autor teksta nije zamijetio, ili malo istražio, da knjigu o Ustaškoj vojnici, koja je najavljena u ovom broju magazina, supotpisuje i dr. sc. Bojan Dimitrijević, vodeći srbijanski vojni povjesničar s Instituta za savremenu istoriju u Beogradu? Zar i on glorificira Ustaški pokret? Usto nekoliko prijašnjih naslovnica magazina itekako dokazuju za koga to VP „navija“. Nadam se da će kolege idući put pažljivije pisati o ovim temama, da ne nasjedaju na svakakve manipulacije i tako truju hrvatski javni prostor.