Kućni budžet predsjednika Vlade Andreja Plenkovića vjerojatno neće biti naročito pogođen novčanom kaznom od 3000 kuna koju mu je izreklo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, to više jer ima mogućnost kaznu platiti u tri rate. Premijer je "zločin" počinio prije 4 do 6 godina dok mu je supruga bila na porodiljnom i roditeljskom dopustu, za što je znala čitava Hrvatska. Prijavio joj je primanja duplo veća nego što su stvarno bila, ili bolje reći u trenucima najveće privatne sreće nije se sjetio unijeti u imovinsku karticu suprugin manji iznos primanja.
Ali, zakon kaže da dužnosnik mora prijaviti svaku promjenu u imovinskom stanju, bez obzira na to je li riječ o povećanju ili smanjenju imovine. I zakon je zakon, moraju ga svi poštovati. Zanimljivo je da, iako su sve oči sve vrijeme usredotočene na premijera, kao ni u koga u Hrvatskoj, čak ni novinari specijalizirani za proučavanje imovinskih kartica dužnosnika nisu uočili taj nerazmjer u prijavljenoj imovini predsjednika Vlade. Ili je možda netko i uočio, ali tome nije dao na važnosti, sve do jesenas. I drugi propust je što nije prijavio trećinu parcele od 759 četvornih metara s kućom od 61 metar četvorni u općini Makoše kod Dubrovnika, za koju ni njegova supruga nije bila svjesna da je ima jer ju je naslijedila 1997. kao maloljetnica nakon smrti oca.
S obzirom na to kako su premijer i njegova vladajuća ekipa izmjenama zakona okljaštrili Povjerenstvo za sukob interesa, iako su mogli legalizirati izricanje sankcija za tzv. povredu načela djelovanja dužnosnika, a priori je zaslužio svaku kaznu Povjerenstva. Ali, Povjerenstvo bi i zbog svog integriteta trebalo voditi računa da se ne bavi administrativnim sitničarenjem, to više kad je objašnjenje dužnosnika, kao u ovom primjeru, logično.
Premijeru je izrečena kazna zbog tih administrativnih propusta kao vozaču koji prođe kroz crveno ili vozi u naseljenom mjestu 30 do 50 km brže. Jest da uspoređujemo kruške i jabuke, ali zar je stvarno svako nepotpuno ili pogrešno ispunjavanje imovinske kartice takav prijestup da ga treba novčano oglobiti i, što je još gore za dužnosnika, zbog toga ga etički stigmatizirati, koliko god je važno da dužnosnici prijave svu imovinu kako bi ih se moglo nadzirati. Međutim, zar nije smisao u prijavi (ili tajenju) vrijednosno značajne pokretne ili nepokretne imovine koja može pobuditi pitanja o njenu podrijetlu te sumnje u sukobe interesa pa i u korupciju. A ne u pedantnom birokratskom evidentiranju svakog naslijeđenog dijela zemljišta, potleušice...
Zar je uistinu nužno trošiti javne resurse, vrijeme i energiju na istraživanje i takvih slučajeva, a za Plenkovićev je i sama čelnica Povjerenstva Nataša Novaković rekla da je utvrđen "mali nerazmjer" u imovini? Ne bi li bilo dovoljno upozoriti dužnosnika da uskladi karticu sa stvarnim stanjem pa ga ako treba sankcionirati ako to ne učini i nakon upozorenja. Recimo, članica uprave Veletržnice Opuzen nije potpuno ispunila imovinsku karticu, a kažnjena je s 2000 kuna jer to nije učinila ni u danom roku od 15 dana, nego tek dva mjeseca kasnije. Uostalom, upravo premijer je dužnosnik koji ima najmanje vremena za tričarije.
Svrha Imovinske kartice dužnosnika trebala bi isključivo biti usporedba njegove imovine prije stupanja na dužnost s onom nakon prestanka obavljanja dužnosti, kako bi se utvrdio mogući nesrazmjer između primanja i stećene imovine. Na taj način bi se mogla utvrditi eventualna zloporaba položaja u svrhu stjecanja nezakonite imovinske koristi. Sve drugo je iživljavanje članova povjerenstva nad ljudima koji su nešto postigli u životu, za razliku od njih.