Zar je osramoćeni Sanader uzor Milanoviću

Premijer Zoran Milanović pokušava nas uvjeriti da je skuplje jeftinije, da je manje više te da su u konačnici rasipnici zapravo šparni ljudi. Samo je problem u tome što novu teoriju relativnosti ne razumije priprosti hrvatski narod. Svakom novom izvanrednom konferencijom za novinare premijer stvara dodatne probleme Vladi koju se održava na životu uz pomoć aparata. Umjesto da konačno shvati u kojem svijetu, državi i stoljeću živimo te da poput skrušenog ministra Željka Jovanovića kaže kako je pogriješio te da to više nikada neće ponoviti, Milanović i dalje brani neobranjivo.

Nekim čudnim matematičkim akrobacijama, koje ne bi shvatio ni Pitagora, uvjerava nas da nešto stoji upola manje od onoga što pokazuje izvješena cijena. Kao da poručuje osiromašenim građanima da kupe novi audi ako već nemaju za polovnu škodu. A to nije ništa drugo nego ono što je nesretna kraljica Marija Antoaneta rekla gladnim Francuzima. Neka jedu kolače ako baš nemaju za kruh. Znamo kako su završili neshvaćena kraljica i njezin voljeni suprug Luj XVI. kada ih se dokopala gladna masa koja se “najela kolača”.

Bešćutnim ignoriranjem stvarnosti Milanovićeva se vlada opasno igra s krhkim socijalnim mirom i još krhkijim neformalnim društvenim ugovorom koji građane još drži na uzdi. Bijesni auti s nekoliko stotina konjskih snaga, s pogonom na četiri kotača i grijanim kožnatim sjedalima mogu biti okidač koji će pokidati sve konvencije. Tada se građani pretvaraju u bijesnu masu koja se valja po ulici i traži svoja prava. Svođenje nabave automobila samo na to da je sve napravljeno po zakonu i proceduri samo još više dolijeva ulje na vatru. Od političara, a posebno od državnika očekuje se da razumije kontekst i vrijeme, a ne da se poput kakva činovnika poziva na paragrafe iz Narodnih novina. Nismo ludi, znamo tko je donio te “zakone”. Nitko i ne kaže da su luksuzni audiji kupljeni mimo propisa. Oni su jednostavno preskupi i neprilični za situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi.

Škoda do 200.000 kuna, koja zadovoljava baš sve uvjete za udobnu i sigurnu vožnju, maksimalan je luksuz koji si Hrvatska trenutačno može priuštiti. U svojoj nemoći Milanović nam navodi i to da je Sanaderova vlada kupovala puno skuplje automobile. Pa zar će nam referentna točka biti čovjek koji je sinonim za europsku političku korupciju? Neće nam uzor biti ni obavještajac koji je navodno uzeo porsche od milijun kuna, raspalio glazbu do daske, otvorio prozor, izbacio lakat, stavio lošu kopiju sunčanih naočala i tako plašio građane po središtu Zagreba. Ne stoji ni opravdanje da se automobili ne mogu vratiti. Pa koji to dobavljač ne bi ispunio želju kupcu koji mu napravi promet vrijedan stotine milijuna kuna? Sanader je počeo gubiti tlo pod nogama kada je otkriveno da je na početku recesije nabavio BMW vrijedan 5 milijuna kuna, a sada se Milanoviću zatresla fotelja zbog audi quattra.

Državnici moraju pravilno čitati skrivene poruke koje nije uvijek lako i ugodno dešifrirati i prihvatiti. U suprotnom će morati otići s javne scene. Sjetimo se samo što je sovjetski vođa Mihail Gorbačov rekao njemačkom komunističkom diktatoru Erichu Honeckeru koji nije htio provoditi reforme. Poručio je da će pregaziti vrijeme onoga tko ne prepoznaje promjene. Tako je i sa štednjom i krizom u Hrvatskoj. Milanovićeva vlada još razmišlja poput Honeckera koji je samo nekoliko mjeseci prije pada Berlinskog zida tvrdio da će on tamo ostati najmanje 50, a možda i stotinu godina.