Zar premijer zaista ne čita novine ili je odglumio da ih ne čita

Kad je u pitanju premijer Zoran Milanović, za početak valja naglasiti da smo već navikli da daje čudnjikave, arhaične izjave koje često njegovoj stranci i samoj ideji socijaldemokracije nanose puno više štete nego koristi. Ono što je još čudnije od tih čudnjikavih izjava dojam je da premijer svoje doskočice pomno priprema, smišlja dugo u noć, možda čak i u hipu, okrećući se u polusnu u borbi sa svim svojim hudima, a pogotovo kad se priprema za vulgarne političke obračune s oporbom kroz medije ili za saborskom govornicom. No, ako sve upućuje na to da je on, premijer, nešto mislio, mislio, mislio... da bi najčešće smislio nešto nejasno i nekako nisko, onda je ozbiljno pitanje koje su dimenzije njegovih, recimo to blago, kognitivnih blokada.

Povod za ovakve opservacije nedavna je javna poruka Zorana Milanovića koju je izrekao nakon što je zamoljen da komentira tvrdnje glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića da se dva dana prije uhićenja Milana Bandića susreo s visokim djelatnicima policijskog USKOK-a. “Čujte, ja vam slabo čitam te vrste novina, a naročito intervjue, to uopće ne čitam. To me nema smisla pitati”, otpovrnuo je premijer Milanović i dodao kako sigurno to i nije bilo nešto važno kad ga savjetnici nisu informirali o tome što pišu novine.

Evo triju pitanja koja otvara ta nova bizarna premijerova izjava. Odmah ćemo uz pitanja ponuditi i neke odgovore.

Prvo, je li zaista moguće da premijer nije pročitao ili nije čuo od savjetnika da ga Milijan Brkić proziva zbog navodnog suspektnog sastanka s vrhom policijskog USKOK-a? Ma naravno da nije. Dapače, vjerojatnije je da se o tome jedino razgovaralo u njegovom užem krugu, a ako se nije razgovaralo, onda je premijer sigurno o tome puno mislio. Naime, optužbe da je možda instrumentalizirao policiju u smjeru uhićenja Bandića, i to zbog svog osobnog probitka, kao i probitka svoje stranke, vrlo su neugodne, pogotovo ako ankete pokazuju kako 74 posto građana smatra da uhićenje Bandića ima političku pozadinu. Kojeg političkog poduzetnika tako nešto ne bi zanimalo? S obzirom na to da se Z. Milanović voli nazivati političkim poduzetnikom, valja primijetiti da je radije rekao da nije čitao novine nego eksplicitno demantirao navodni sporni sastanak.

Iskreno, za pravo bistrenje situacije u pozadini Bandićeva uhićenja i suradnika uključivanje Milijana Brkića zapravo je najlošija moguća varijanta jer je otvorilo put premijeru da javnu raspravu svede na uobičajeno stranačko prepucavanje.

Drugo, čak i ako uzmemo zdravo za gotovo da Milanović preko Ranka Ostojića nije instrumentalizirao policiju, onda ipak ostaje pitanje kako je moguće da imamo premijera kojeg uopće ne zanima očigledno potpuno neujednačena praksa postupanja policije i DORH-a, pogotovo kad je u pitanju tretman lokalnih dužnosnika. Ti kriteriji postali su toliko nejasni da više nije jasno zbog čega se to može završiti u zatvoru, a što se može smatrati filantropskom odnosno samarićanskom gestom kojoj se treba javno aplaudirati. Odgovornog premijera tako nešto i te kako bi zanimalo, osim ako nema interes u tome da se pravi da ga ne zanima. Zanimljivo je da je premijer Milanović inače bio puno kritičniji prema principijelnosti i metodologiji policije i DORH-a dok je bio u oporbi. Eto, vlast očigledno lako mijenja čovjeka.

I treće, ne možemo reći da se mi u Večernjem listu uzbuđujemo što nas Milanović ne čita (intervju s Milijanom Brkićem objavljen je u Večernjaku), ali se pitamo kako onda do nas dolaze informacije da je premijer potpuno izbačen iz takta nakon nekih naših kritičkih napisa, dok se nakon drugih ponaša opušteno? Znači li to da premijer ima nekoga tko mu filtrira stvarnost da se on ne bi previše uzbuđivao zbog lošeg stanja? Je li on poput nekog drevnog vlastodršca tankih živaca koji bi najradije ubio ponekog glasnika? Hm, ne bismo baš rekli da je u suvremenom informacijskom društvu tako nešto moguće te jednostavno ne treba izvlačiti tako dalekosežne zaključke iz bizarnih i u srži politikantskih premijerovih izjava.

Uostalom, premijerovo je političko i građansko pravo da čita ono što želi. Što se nas tiče, ako ga mi svojim pisanjem previše uznemirujemo, on može osnovati i hrvatsku verziju Rodong Sinmuna, sjevernokorejskih novina koje poslušno interpretiraju vladine politike, hvale vladu i njezin leadership te potiču rast nacije obrušavajući se na domaće i vanjske neprijatelje. Uostalom, tu i tamo u Hrvatskoj već vidimo naznake takvog novinarstva.

>>Kako to da ste smrad korupcije osjetili tek kad Bandić prestaje biti član SDP-a?

>>Milijan Brkić: Milanović se prije uhićenja Bandića našao s dva šefa PNUSKOK-a