Dok je u Sarajevu tisuće ljudi prosvjedovalo i tražilo odgovor i kaznu za stravično ubojstvo dječaka Denisa Mrnjavca, zgrožena Hercegovina je šutjela. Ipak, šutnja druge vrste, one na spomen na nevinog 16 -godišnjaka, iako obećana, nije se i dogodila u većini hercegovačkih škola. Zbog sporosti administracije i činjenice da za minutu šutnje ravnateljima škola treba uputiti - dopis.
Naši ravnatelji pokazali su da ništa ne rade bez naređenja. Pokazali su potpuni izostanak inicijative i reagiranja, dok se u dvorištima njihovih škola stariji učenici iživljavaju nad mlađima. Nažalost, Denisovim ubojstvom u Sarajevu konačno se otvorio problem maloljetnih ubojica, djece-vukova od kojih zaziru i boje ih se ne samo njihovi vršnjaci, nego i odrasli. Denisova smrt probudila je stari duh Sarajeva - na ulicama su bili svi i tražili oprost za oduzeti nevini život.
Sarajevo uči na gorkom iskustvu, što je s Hercegovinom? Samo površan pogled i na dvorišta hercegovačkih škola pokazat će djecu tlačitelje, potlačene i promatrače. Zar u tradicionalnoj Hercegovini ne treba pričati o suvremenoj djeci huliganima iz naših susjedstva, razreda, ulica i skrivati strahove djece od njihovih vršnjaka?
Tužna priča iz Sarajeva, koja ne ledi krv u žilama samo majkama koje čekaju povratak djeteta iz škole, samo je dotaknula kamenu Hercegovinu. Zar se i Hercegovini treba dogoditi Denis?