Zaradio je prvi milijun spavajući u uredu jer nije imao za stanarinu

Kada želite pisati o Elonu Musku, uvijek je problem odakle početi. Recimo, nakon što je Donald Trump izbačen s Twittera, ovaj južnoafričko-američki poduzetnik ostaje jedinom osobom koja je jednim tvitom u stanju pokrenuti (ili preokrenuti) svjetske burze. Podignuti ili srušiti dionice svoje ili neke tuđe kompanije. Primjerice, prije deset dana tvitao je ‘use Signal’ ili ‘koristite Signal’ i taj je tvit imao 16.500 komentara, 584.000 retvitova te 354.300 lajkova. Za one koji ne znaju Signal je komunikacijski alat, baš poput WhatsAppa, koji je nekako baš u to vrijeme objelodanio nova pravila privatnosti zbog kojih su ga mnogi počeli napuštati. A nakon toga, pa onda i nakon Muskova tvita, broj skidanja Signala toliko je narastao da njegovi tvorci ne znaju što učiniti.

Ili, njegov je tvit na početku pandemije! Musk je uočio nekakav dokument o tome da je klorokin lijek za COVID-19 pa mu se to učinilo zanimljivim te je tvitom retvitao. I podijeljen je 32.000 puta. Među onima koji su vidjeli taj tvit bio je i Donald Trump pa je to objavio i na svojem Twitteru, nakon čega se dogodila jedna od bizarnijih situacija s lijekom koji je dokazano djelovao tek sporadično te ga je znanstvena zajednica odbacila (uz onaj slučaj kad su ljudi pili sredstvo za čišćenje akvarija koje ima sastojak sličnoga imena). Musku se vjeruje jer ljudi obično vjeruju onima koji svoj uspjeh postignu idući protiv vjetra. A svakako je to slučaj i s Elonom Muskom, koji je proglašen najbogatijim čovjekom na Zemlji. Koliko mu to znači, otkrio je njegov tvit komentar u kojem je stajalo tek: ‘Ah well… Back to work.’ Spomenimo i to kako je vijest o njegovoj ‘tituli’ objavljena upravo na dan kada je umro Nikola Tesla. Čovjek prema kojem je nazvana i tvrtka zbog koje je Musk i postao najbogatijim, ali i jedina koju, zapravo, i nije sam osnovao.

On je u Teslu došao godinu dana nakon što su tvrtku osnovali Martin Eberhard i Marc Tarpening, koji su nekako uspijevali financirati svoju kompaniju. No, za privlačenje ulagačkog kapitala trebao im je netko vještiji. Bio je to Elon Musk. Sva trojica zajedno s J. B. Straubelom, koji je i danas u Tesli, bila su impresionirana ručno napravljenim Roadsterom Zero koji je pravila kompanija AC Propulsion. Upravo je ovaj automobil predak današnjih Tesli, pogotovo Roadstera čiji je jedan, baš Muskov, primjerak krenuo na put svemirom. Musku se cijela ideja jako svidjela da je preuzeo i aktivniju ulogu u tvrtki te je razvoj Roadstera praktično njegova zasluga. Ipak, sve nije išlo tako glatko. Došla je financijska kriza, s Eberhardom se teško slagao pa je ovaj na kraju morao otići iz tvrtke. I danas će takve situacije ostati obilježjem Muskova načina upravljanja koje ne trpi dovođenje cilja u pitanje zbog nekih osobnih problema ili razmimoilaženja. Vizija je najbitnija i ona se mora poštovati. Nakon što je Eberhard otišao, Musk postaje direktorom Tesle, što je ostao do danas, a već je 2019. godine oborio rekord u trajanju na takvoj poziciji računajući tu sve svjetske proizvođače automobila. To je doista impresivno postignuće u kompetitivnom svijetu automobilskih korporacija, u koje Tesla ipak spada iako nije grupa brendova kao giganti poput General Motorsa ili Volkswagena. Zaključilo bi se kako se radi o pravom igraču koji je imun na spletke i slične igre. Sasvim sigurno, ali ne i uvijek. Naime, ako mislite da sadašnji dizajn Tesle S dolazi od Franza von Holzhausena, Teslina dizajnera, u pravu ste. Ali, to nije originalni dizajn, odnosno nije ono kako je drugi Teslin model trebao izgledati u početku. Naime, Musk koji uvijek želi najbolje, i uzeo je najboljeg dizajnera kojeg je mogao dobiti da oblikuje Tesline automobile. Tako je u Teslu doveo Henrika Fiskera, koji je prije toga bio dizajnerom BMW-a gdje je napravio Z8, radio i na prvom X5, a prvi mu je projekt bio upravo jedan električni automobil, Koncept E1. Nakon toga, Danac je otišao u Ford gdje je radio kao glavni dizajner Aston Martina, gdje potpisuje prekrasne DB9 i V8 Vantage. No, Fisker iznenadno odlazi iz Forda i osniva svoju tvrtku Fisker Coachbuild. Jedan mu je od prvih klijenata – Elon Musk s Teslom.

Fisker je trebao nacrtati osnovne obrise ključnog modela nove kompanije koja je trebala raditi automobile pogonjene na struju. Plan je bio da Tesla S, koji je tada čak zamišljan ne kao sasvim električan automobil, nego kao hibrid, proizvodnja je trebala početi 2009. godine, auto izaći 2010. No, datum je pomican, najprije na 2011. godinu, a izašao je iz proizvodnje tek kasne 2012. Razlog – kasnio je dizajn. Fisker i Bernhard Koehler, njegov partner u tvrtki, imali su svoje zamisli. Paralelno s Modelom S, osmišljavali su i svoj automobil za koji ste vjerojatno čuli, Fisker Karmu. Kako je dizajn Modela S stajao, i nije se događalo praktično ništa, Musk je posumnjao da ga netko vuče za nos. I tako, u svom stilu, prekida s Fiskerom i daje ga na sud pod optužbom da je Fisker ugovor s Teslom sklopio samo da bi se dokopao poslovnih tajni, sustava te filozofije na kojima će Model S počivati kako bi napravio svoj automobil. Da biste više doznali o ovome, morat ćete se malo pomučiti jer verziju priče u kojoj je Fisker pokrao Teslu pronaći ćete prilično teško. Jer tvrtka Tesla je izgubila tu tužbu, morala pratiti i sudske troškove od 1,14 milijuna dolara. Sud je procijenio kako postoje nadmoćni dokazi prema kojima Fisker svakako nije pokrao Teslu premda je Karma doista predstavljena 2008. godine na North American International Auto Showu 2008. godine. Slobodno se može dati mašti na volju pa pretpostaviti da je onako kako je izgledala Karma trebao u originalu izgledati Model S. No, Fisker Automotive je propao iako se Danac pokazao otpornim na kontroverze pa je upravo u drugoj polovici prošle godine ponovno krenuo u rivalstvo s Teslom svojom novom kompanijom za električne automobile. Kao da Dancu nije bilo jednom dovoljno da shvati s kim ima posla.

Sjajan talent za prilike

Jer, Elon Musk ima sjajan talent za prepoznavanje prilika, pa se tako ubrzo odustalo od ideje da Model S bude hibrid, što je samo rani takav primjer, a kada priliku prepozna, tada je kadar napraviti sve i žrtvovati sve kako bi je i realizirao.

Kada je kretao kao mladi poduzetnik, s niti 25 godina, Elon Musk s bratom Kimbalom i prijateljem Gregom Kourijem pokrenuo je Zip2, kompaniju koja je novinskim kućama prodavala online planove grada s vodičima i oglasnikom. U tom početku Musk nije mogao priuštiti niti podstanarstvo pa je spavao u sjedištu kompanije, malom unajmljenom uredu u Palo Altu u Kaliforniji. Imali su samo jedno računalo s kojega se web s vodičima vrtio danju a onda bi on na istom računalu kodirao noću. I tako sedam dana u tjednu. Upornost i težak rad isplatili su se jer su partneri uspjeli sklopiti ugovore s The New York Timesom i Chicago Tribuneom, i danas velikim i ključnim američkim novinama. Ideja je naizgled bila jednostavna, Musk je kombinirao besplatnu bazu podataka tvrtke Navteq koja se bavila informatiziranom kartografijom, s poslovnom bazom podataka Palo Alta. Već sljedeće godine u tvrtku je jedan ulagač investirao tri milijuna dolara. Pa je taj fond promijenio i strategiju, sada se više nisu prodavale gotove karte i vodiči, već sustav kojim su novine mogle same stvarati svoje karte bilo gdje u Americi. Zip2 postala je ključnom kompanijom u svojem segmentu, online gradskim vodičima. Do 1998. godine već su imali 160 partnera među novinskim kućama. Već sljedeće godine Zip2 kupuje Compaq kako bi njezin sustav iskoristio za poboljšanje svoje tražilice AltaVista. Cijena: 305 milijuna dolara. Sam Musk u tom poslu dobiva 22 milijuna koliko je procijenjeno da vrijedi njegovih sedam posto dionica. Danas se jako puno priča o financijskoj tehnologiji kao novom tehnološkom biznisu snažnog potencijala.

Elon Musk to je vidio prije više od 20 godina. Novcem koji je dobio od prodaje Zip2, osnovao je tvrtku X.com, online financijski servis, da bi se godinu dana kasnije tvrtka spojila s Confinitiyjem, tvrtkom Maxa Levchina i danas jednog od najkarizmatičnijih tehnoloških poduzetnika Silicijske doline Petera Thiela. Ta je tvrtka već bila postavila uslugu za transfer novca, PayPal. Međutim, između novih partnera nije baš štimalo pa je Musk 2000. godine smijenjen s mjesta direktora zbog nesuglasica oko migriranja PayPala s Unixa na Microsftovu platformu. No, ostaje u upravi ali i najvećim dioničarem s 11,2 posto. Kada 2002. PayPal kupuje eBay za milijardu i pol dolara, Musk na račun svojih dionica zarađuje čak 165 milijuna dolara. Ako ste mislili da je Tesla prva velika kompanija koju je pogurao Elon Musk, ne biste bili u pravu. Prije Tesle osnovao je upravo SpaceX. No, 2001. godine tvrtka se nije zvala tako. Najprije je postojao Mars Oasis s kojom je Musk zamislio jednom na Marsu napraviti staklenik u kojem bi se uzgajala hrana, a time je zapravo htio ponovo pobuditi interes javnosti za istraživanje svemira. Koje je u tom trenutku, 2001. godine, doista bilo dosta učmalo, svedeno na Međunarodnu svemirsku postaju i znanstvena istraživanja koja je na njoj bilo moguće napraviti.

Kupnja rakete u Moskvi

No, Musk se uopće nije šalio. Kao i puno drugih Amerikanaca u doba prije Rusije Vladimira Putina, zaputio se u Moskvu ne bi li kupio obnavljane interkontinentalne rakete Dnepr. Mislio je da njima može doseći svemir. Čak do Marsa. Bila je to jedna luđačka ideja koja će se dalje samo razvijati u više ludila, sve do današnjeg SpaceX-a. U Moskvu je s još dvojicom putovao ekonomskom klasom kako bi kupio rabljenu raketu. A imao je na računu desetke milijuna dolara. Jedan od njih, Adeo Ressi, Muskov najbolji prijatelj sa Sveučilišta Penn State, krenuo je s njim u Rusiju jer je mislio kako ovome nije baš dobro nastojeći ga nekako kontrolirati. I bio je u pravu, barem donekle, jer momčad koja je došla puna snova vratila se u Ameriku popljuvana. I to doslovno, jer jedan ih je od ruskih vodećih dizajnera s kojim su se susreli naprosto – pljunuo, misleći da ga zafrkavaju. Vratili su se u Ameriku bez milimetra pomaka. Muska to nije obeshrabrilo, u Rusiju se vratio s pojačanjem, Mikeom Griffinom, iskusnim čovjekom koji je bio radio za CIA-inu financijsku tvrtku In-Q-tel, pa i za NASA-in Jet Propulsion Laboratory a upravo je bio napuštao Orbital Sciences, tvrtku koja je pravila satelite i druge letjelice za svemir. Ponio je danas najbogatiji čovjek svijeta punu torbu gotove love i krenuo kupiti sada ne jednu, već tri rakete. Ni to nije uspjelo, Musk se vratio u Ameriku pokunjen. Rusi su jedini imali rakete koje si je mogao priuštiti a s njima se nije moglo poslovati. A onda mu je palo na pamet – da ih napravi sam. I tu negdje bi priča za one željne nekog znanja o Elonu Musku završila jer bi se ostatak sveo na tehničke detalje, inženjerske začkoljice ili nešto tome slično što bi storiju o najbogatijem čovjeku svijeta učinilo krajnje dosadnom. Ne, međutim, kada je u pitanju ovaj čovjek. Naime, u tih par godina Musk je stotinu milijuna dolara uložio u SpaceX našavši i adekvatne partnere za svoje zamisli u nečemu što se zvalo Mars Society. Ondje je bilo i inženjera koji su bili voljni pridružiti mu se u osvajanju Marsa kroz tvrtku koja u tom trenutku još nije imala niti lansirnu rampu. Ostatak novca, nekih 70 milijuna uložio je u Teslu. I bio je direktor obje kompanije. Niti on, takav kakav jest, nije imao toliko energije da održi razvoj obje kompanije. No, nekako je uspio savladavati problem za problemom, kašnjenje u isporukama Roadstera, nedostatak novca za daljnju proizvodnju i razvoj novih modela. Ipak, te 2013. godine bilo je praktički gotovo. Ostalo je novca za tek još dva tjedna poslovanja Tesle. Izlaz je vidio u Larryju Pageu, suosnivaču Googlea. Nije bilo lako, jer Tesle su u tom svojem početku bile prepune pogrešaka, a i sama ideja sasvim električnog automobila nije bila još osobito privlačna većini. Musk je pribjegavao očajničkim potezima, otpuštao, unapređivao mlađe i gladnije, ali i tjerao zaposlenike da prodaju Tesle.

Ne prodamo li te aute, gotovi smo. Zato me ne zanima što radite. Vaš je novi posao prodaja automobila, govorio je Musk svojim zaposlenicima. Istodobno je odlučio uvjeriti svojeg prijatelja Larryja Pagea da kupi tvrtku, znajući da u Googleu potajno sanjaju o vlastitom automobilu u nekom trenutku. Ponuda je bila šest milijardi dolara s ulaganjem od pet u obnovu proizvodnih kapaciteta koje je Tesla morala zatvoriti zbog manjka novca, uz garanciju da Google neće jednostavno pokupiti što vrijedi i rasturiti kompaniju. Međutim, sve se odužilo, par točaka ugovora koji je već bio napisan ostajalo je spornima, taman je sve potrajalo toliko da su se auti počeli prodavati, a Tesla završila prvi kvartal u povijesti s profitom. Od tada pa do danas praktično stalno raste. Musk nije osobito rječit čovjek, nije da ne daje intervjue, no u pravilu se u tim razgovorima bavi stvarima koje ne očekujete, priča više o budućnosti i svojim vizijama kako bi ona mogla izgledati, jako malo o sebi, podjednako malo o planovima svojih tvrtki. I u ovom tekstu dosta je činjenica uzeto iz najbolje biografije Elona Muska. Koja nije autorizirana. Elon Musk Tesla, SpaceX and the Quest for a Fantastic Future napisao je Bloombergov novinar Ashlee Vance. Napravio ju je razgovarajući s oko stotinu ljudi koji su se u životu susretali s Muskom na ovaj ili onaj način. Nije mogao drukčije, Musk nije želio s njim razgovarati, na sve je načine pokušao zaustaviti objavu svoje neželjene biografije, čak pozvao autora na ručak ne bi li mu nekako ‘uvalio spiku’. A Vance je svejedno objavio priču o maltretiranom dječaku teško zlostavljanom u školi, koji je u Ameriku stigao sam ne znajući što bi zapravo htio.

Ekscentrik i poduzetnik

No, i u njegovu slučaju vrijedi ona da je ono najjednostavnije ujedno i najteže. Jer, u tome nije zbog novca.

– Nije da u svemu tome negdje leži puna vreća novca. Stvar je samo u tome da ja imam neke udjele u Tesli, SpaceX-u, SolarCityju, a tržište te udjele drži na cijeni. Nemam ništa protiv utrke za novcem dok je god etična i pristojna. Ali to nije ono što mene zanima – rekao je jednom prilikom BBC-jevu novinaru. I produkcija franšize filmova o Iron Manu zaključila je da je to vjerojatno tako. Jer, u vrijeme kada se snimao prvi Iron Man 2007. godine Musk je već bio poznat kao poduzetnik vrlo neobičnih ideja. Jon Favreau, redatelj filma, zakupio je pokraj Los Angelesa kompleks koji je nekada pripadao Howardu Hughesu, njegovoj tvrtki Hughes Aircraft. A onda je Robert Downey Jr., Tony Stark u Irona Manu, shvatio da imaju pravu stvar, i to samo 15-ak kilometara dalje. Bio je to SpaceX, kamo se i zaputio i tamo susreo Muska, koji ga je proveo tvrtkom. Rezultat je bio da je Favreau morao u radni prostor Tonyja Starka na filmu postaviti i jednu Teslu Roadster. Jer, Musk je bio sve samo ne kakav geek koji se jedino razumije u kodiranje. Bio je to jedan ekscentrik koji je istodobno bio i poduzetnik ali i netko koga je bilo lako zamisliti u tvorničkoj hali. Neobična je to osoba, mora i biti. Jer, uz spomenute Teslu i SpaceX, SolarCity koja se bavi solarnom energijom, Neuralinkom kojim vjerojatno savladava svoj najveći strah, onaj od umjetne inteligencije, The Boring Company kojom namjerava prokopati tunel ispod Los Angelesa, a onda i Hyperloop koji još malo čeka na realizaciju... To može jer se ne boji razmišljati u velikim brojkama.

– Ako ste prosječni, onda ćete pokušavati ostvariti tek mali napredak. Ne uspijete li, neće vas kriviti. No, ako pokušate napraviti nešto veliko i ne uspijete, sigurno ćete dobiti otkaz. I zato većina kompanija ostaje malima – misli on. Rizik mu, shvatili ste, nije problem. Ali dugo vremena to su bili kritičari. – Liberalni zavidnici su bili stvarno zapanjujući. Nekoliko je blogova zapravo držalo sat s odbrojavanjem koliko je Tesli još ostalo – sjeća se. No, sasvim je očito da uživa u onome što radi. Jer nitko ne bi radio 120 sati dnevno da ne voli to što radi.