Rođena je država Hrvatska, neka joj je dug i sretan život!

U nizu obljetnica koje obilježavamo Dan državnosti Republike Hrvatske sigurno je jedan od najvažnijih datuma neovisne Hrvatske. Toga 25. lipnja 1991. godine Hrvatska je i službeno proglasila neovisnost, čime je bivša SFRJ praktički prestala postojati. Iako je danas, s odmakom od 26 godina, lako govoriti o tome danu i odlukama koje su donesene, sudionici toga vremena najbolje znaju što je jedna takva odluka značila za Hrvatsku i njene građane, ali i što je mogla značiti.

Rat je bio neminovan

Odluka o razdruživanju sa SFRJ donesena je poslije krvavoga Uskrsa, ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu i niza drugih oružanih incidenata pobunjenih Srba koji su jasno upozoravali da je pred Hrvatskom krvavi rat. Treba podsjetiti i kako su hrvatski građani prethodno, 19. svibnja, izišli na referendum na kojemu se čak 93 posto njih izjasnilo da želi hrvatsku nezavisnost i suverenost. U takvim uvjetima Hrvatski je sabor 25. lipnja donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.

– Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život! – riječi su ondašnjega predsjednika Sabora Žarka Domljana nakon izglasavanja Deklaracije o suverenosti i samostalnosti RH, koje su možda i najslikovitije objasnile koliko je ta odluka bila važna za Hrvatsku i njezine građane. Uslijedilo je i veliko slavlje ispred zgrade Sabora, koje je pokazalo i kako na sve to gledaju hrvatski građani. U povodu proglašavanja nezavisnosti i suverenosti predsjednik Republike Franjo Tuđman pozvao je sve države svijeta da prihvate i priznaju ovu odluku Hrvatskoga sabora.

– Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhunaravnih razloga. S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta – rekao je tada Tuđman.

Tenkovi u Baranji

Na sve to vrh tadašnje Srbije i JNA nije gledao nimalo blagonaklono. Slovenija je nekoliko sati poslije donijela identičnu odluku pa je ubrzo uslijedio napad na naše sjeverne susjede. Tenkovi JNA 3. srpnja ulaze u Baranju. I doista međunarodna zajednica nije odmah prihvatila nezavisnost Hrvatske. Provođenje te odluke, na zahtjev misije Europske zajednice, odgođeno za tri mjeseca. Tek 8. listopada 1991. Hrvatski je sabor na sjednici u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici donio “Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je Hrvatska zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ”. Prvo priznanje hrvatske samostalnosti stiglo je 19. prosinca 1991. s Islanda. Istog dana Njemačka je objavila svoje priznanje, ali je stupilo na snagu u siječnju 1992. Svih 12 tadašnjih država EU-a Hrvatsku je i službeno priznalo 15. siječnja 1992. godine. No put do teritorijalne cjelovitosti bio je još dug.

SVE TEKSTOVE IZ SPECIJALA DAN KADA JE HRVATSKA PREŠLA RUBIKON MOŽETE PROČITATI OVDJE.