Zarobljeni um

Vijest kako su građani Hrvatske "prešišali" europski prosjek pa sada imamo novije automobile od njih - stvara neki iracionalni ponos. Kao da je to važno. Pogotovu kada je taj trend rezultat većinom suludog zaduživanja i materijalnog iscrpljivanja. No, nacija liječi komplekse. Ono po čemu se, pak, znatnije razlikujemo i daleko smo ispod europskog prosjeka jest - sloboda uma. O tome se ne razmišlja. A toliko je važno. Tu najviše zaostajemo za zemljama koje duže uživaju demokraciju. Jedna američka fondacija objavila je kako se Hrvatska u godinu dana srušila s 50 i nekog na 100 i neko mjesto na ljestvici ekonomskih sloboda u svijetu.

Ogroman je to pad. Svi odmah požurili u nas čestim mazohizmom kritizirati gospodarsku i inu politiku. Trebalo je puno truda ljudi koji bolje razumiju problematiku da bi se iskristaliziralo: Fondacija "Heritage" tek je jedna od stotinjak takovih, a koje rade razne ljestvice ekonomske uspješnosti, u skladu sa svojim interesima. Konkretno, riječ je o fondaciji koja se zalaže za nekritički liberalizam u ekonomiji, američkog tipa. Europske države, izuzev Estonije i Slovačke, nisu se odlučile za taj model. Dakle, ništa se tragičnoga nije dogodilo. U pravu je Nadan Vidošević kad je prokomentirao: "trebamo li svaki put treperiti nad svim tim istraživanjima, bitnije je da znamo što mi želimo i kako do toga doći".

Drugi primjer. Dvojica vrhunskih stručnjaka iz Izraela rade redizajn Đapićeva HSP-a za iduće izbore. Javio se Efraim Zuroff, koji tvrdi da za HSP "mogu raditi samo Židovi koji su glupi i pohlepni". Nazvao sam prozvanog Rona Assoulinea i pitao za komentar. Zaprepastio me odmah iskreno upitavši: A tko je to E. Zuroff? Objasnih mu kako on vodi Wiesenthalov centar za pronalaženje nacista i da su njegova medijska pojavljivanja u nas česta. Hladno i smireno, Izraelac mi je prvo rekao da "Zuroffa" i centara ima u Izraelu više od stotinu, te kako se ovdje, očito, radi o razlici u mišljenju dviju izraelskih generacija, kako mladi ne smatraju da su, recimo, i današnji Nijemci odgovorni za nacizam, pa tako ni Đapić nije za jedan dio prošlosti HSP-a. I gotovo, eto demokracije i slobodnog uma u punoj snazi!

Izraelac je potpuno uvjeren da u Hrvatskoj ne radi ništa spornoga. Niti se plaši "etikete". Za razliku od onih u nas koji "trepere" kad im netko kaže da je nešto sporno. Pa tako, demokraciju sada, apsurdno, izjednačavamo opet s - jednoumljem. Svi moramo jednako misliti, ovaj put da bismo bili - demokrati. Pa nam političke stranke misle isto, a različito samo do trenutka kada se politički nagode. Ima nešto u onoj povijesnoj priči kada je Mojsije, po izlasku iz Egipta, Židove "šetao" 40 godina, prije no što ih je odveo u Obećanu zemlju. Rođeni u ropstvu ne mogu slobodno misliti, poruka je priče. I mi tako "šetamo", dok ne oslobodimo svoj "zarobljeni um".