Zastara Boljkovca spašava od suđenja za komunističke zločine?

Sedam godina istrage za komunističke zločine iz 1947. godine na području Karlovca, za koje je glavnoosumnjičeni ministar policije iz devedesete Josip Boljkovac, s pravnog je aspekta vjerojatno uzaludno. Nekoliko pravnika s kojima smo razgovarali kažu da je Ivan Fumić, nekadašnji sekretar za pravosuđe, najvjerojatnije u pravu kada upozorava da je za poslijeratne likvidacije nastupila zastara.

Ključno je pitanje jesu li mučenja i likvidacije koje su činjene u logoru Dubovcu, vili Duga Resa te šumama Kozjači pravno u kategoriji ratnog zločina. Ako bi to bio ratni zločin, onda bi se protiv Boljkovca, koji je u to doba bio rukovoditelj karlovačke Ozne, mogao otvoriti kazneni postupak.

Saslušano 50 svjedoka

No, kako su zločini počinjeni nakon rata, pitanje je mogu li se podvesti pod formulaciju ratnog zločina. Ako je to nemoguće, onda su posrijedi “obična” ubojstva, lišenja slobode i nanošenja ozljeda, a za to je već odavno nastupila zastara kaznenog progona.

Karlovački sudac Ivan Perković, koji provodi istražne radnje za zločin i koji je dosad ispitao više od 50 svjedok,a kaže da ni sam ne zna odgovor na ovo pravno pitanje. – Istražne se radnje provode na prijedlog Državnog odvjetništva, a one se temelje na saslušanju svjedoka i ekshumacijama. Riječ je o pravno ograničenoj radnji i u ovome trenutku nije bilo nužno razmatrati ovo pravno pitanje – kaže sudac Perković.

Drukčije je s poraćem

Za zločine nad zarobljenim domobranima i ustašama te stanovnicima karlovačkog kraja koji nisu bili po volji strani koja je dobila rat Državno odvjetništvo u Karlovcu zatražilo je istražne radnje navodeći da je riječ o kaznenim djelima počinjenima u vrijeme Drugog svjetskog rata, na kraju rata i poraću.

Prema tumačenju pravnika koji ima praktično iskustvo u procesuiranju ratnog zločina, po Kaznenom zakonu ratni zločin mora biti počinjen u vrijeme rata ili oružanog sukoba, ali ne u poraću. Ako su ubojstva ili zlostavljanja počinjena poslije, onda to nije ratni zločin. Drugačije je s ratnim zarobljenicima jer je kod njih bitno da su zarobljeni u vrijeme rata ili oružanog sukoba i da taj status nisu promijenili do trenutka kada su bili izvrgnuti zlostavljanjima ili likvidacijama.

U konkretnoj situaciji za koju se sumnjiči Boljkovca morat će se, misli sudac Perković, ali i ostali pravnici s kojima smo razgovarali, prosuđivati od slučaja do slučaja.

– Možda je ovaj postupak doista u zastari, no on ima smisla jer će se kroz njega doznati istina o događajima koji su se zbili nakon Drugog svjetskog rata, a o kojima se desetljećima nije smjelo govoriti – kaže sudac Perković i napominje da je upravo istina najveća vrijednost postupka koji provodi, a žrtve i njihove obitelji imaju pravo na istinu.