Zaštititi hrvatski kulen i pršut od ‘napada’ na mesne proizvode u EU

Europska unija odlučna je da prehrambeni sustav učini zdravijim i održivijim. To ne znači da se moramo odreći naših tradicionalnih mesnih proizvoda kao što su slavonski kulen i istarski ili dalmatinski pršut. Štoviše, siguran sam da naši proizvodi, poznati po svojoj vrhunskoj kvaliteti i tradicijskim metodama proizvodnje, ne predstavljaju prijetnju zdravlju građana. Kao član Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, a u svojstvu izvjestitelja europskih pučana, amandmanima sam intervenirao u tekst Mišljenja o Strategiji Europske komisije “od polja do stola” kako bih zaštitio proizvodnju tradicionalnih hrvatskih proizvoda.

Trenutno Strategija ide u smjeru preporuke ograničavanja mogućnosti oglašavanja ponude i cijena mesnih proizvoda kao i svrstavanja takvih proizvoda u istu, negativnu, kategoriju s konzumacijom soli i šećera. Takve tendencije držim neprihvatljivima, jer predstavljaju slabljenje pozicije naših tradicionalnih proizvođača, obiteljskih gospodarstava i malih i srednjih poduzetnika. Svjesni smo kako nas u budućnosti čeka neizbježan zaokret prema prehrani s većim udjelom namirnica biljnog podrijetla, ali to ne smije uključivati stavljanje naših tradicionalnih proizvoda na svojevrsnu listu nepoželjnih proizvoda, a pogotovo ako bi to značilo manje novca iz europskih fondova za naša obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se bave proizvodnjom tradicionalnih mesnih proizvoda.

Stoga sam zatražio pojašnjenje posebno onog dijela strategije koji se odnosi na izbjegavanje promidžbenih kampanja za mesne proizvode. Među ostalim, predložio sam amandman kojim se naglašava kako mnoge članice EU imaju dugu tradiciju mesne industrije, kako cilj zaokreta prema prehrani s više biljnih namirnica i manje crvenog i prerađenog mesa ne smije negativno utjecati na opskrbu i mogućnost izbora potrošača te kako je odabir dobro obaviještenih potrošača ključ tranzicije prema održivom sustavu prehrane. Strategija je ključan dokument koji će odrediti kako i koliko kvalitetno ćemo se hraniti u idućem razdoblju. Među ambicioznim ciljevima do 2030., smanjenje je uporabe i rizika od kemijskih pesticida za 50 posto, gnojiva za 20 posto, kao i uporabe antibiotika u uzgoju životinja za 50 posto te povećanje površina pod ekološkim uzgojem na najmanje 25 posto od ukupnog, uz značajan rast organske akvakulture.

To su vrijedni ciljevi koji će potrošačima na stol donijeti kvalitetnu i zdravu hranu proizvedenu na održiviji i ekološki prihvatljiviji način, ali ne smijemo dopustiti da zbog Strategije padne hrvatska poljoprivredna proizvodnja. Prema izračunu Agronomskog fakulteta u Zagrebu, u 2018., samodostatnost Republike Hrvatske u proizvodnji mesa iznosila je 70,64%. Jasno je dakle da Hrvatska ima značajan potencijal proizvodnje u ovom sektoru, koji otvara nove gospodarske i razvojne perspektive, pogotovo za hrvatsko selo. Europa mora postati samodostatna u proizvodnji kvalitetne i zdrave hrane, a hrvatska poljoprivreda i prehrambena industrija moraju biti integralni elementi tog sustava.

Oko Strategije “od polja do stola” rukovodio sam se načelom zaštite interesa hrvatskih građana, u ovom slučaju i proizvođača tradicionalnih prehrambenih proizvoda i njihovih potrošača. Zato sam uložio i amandman kojim sam zatražio da označavanje podrijetla meda bude jasno i precizno kako bi potrošači nedvojbeno mogli utvrditi podrijetlo meda. Osim interesa potrošača, moramo se boriti i za to da obranimo hrvatske i druge europske pčelare od nelojalnih konkurentskih praksi proizvođača iz trećih zemalja. Posredno je uz ovu Strategiju vezan drugi problem, za koji javnost možda ima pogrešnu percepciju da je riješen. Riječ je o nejednakoj kvaliteti proizvoda ovisno o tome u kojim se dijelovima EU plasiraju na jedinstveno europsko tržište.

Stoga treba dokinuti praksu prodaje različitih proizvoda pod istim brendingom. Oznake na prehrambenim proizvodima moraju potrošačima na jednostavan i razumljiv način dati točne i potpune informacije o proizvodu kako bi potrošač mogao donijeti informiranu odluku o kupovini. Ono što je za Hrvatsku vrlo važno, i što sam također obuhvatio jednim od amandmana, jest sprečavanje premještanja proizvodnje hrane u treće države. Posao na provođenju nove Strategije “od polja do stola” bit će kompleksan i zahtijevat će suradnju političara i poljoprivrednika, ali njenom uspješnom implementacijom izgradit ćemo održivu poljoprivredu i prehrambenu industriju čije će proizvode koristiti dobro informirani i zdraviji potrošači, a sve to uz nove razvojne prilike za Hrvatsku kao državu članicu. Uvjeren sam da je to bitka u kojoj vrijedi sudjelovati.