Zašto bi Bošnjaci Hrvate i Srbe istjerali iz povijesti? Zato što svoje povijesti – nemaju

Subota 4. prosinca

TKO TRGU VRAĆA IME ZLOČINCA JOSIPA BROZA, I SAM JE – TITO

Novi šef zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac (koji nesklad između prezimena i namjere!) izjavljuje: “Vratit ćemo Trg maršala Tita...” Neće mu biti lako, jer nešto će se pitati i građani i druge stranke. Javnost je, posebno posljednjih godina, bila uveseljavana s podosta novinskog štiva o zastrašujućim Titovim zločinima, o kojima su pisali i europski mediji (vrlo opširno to je učinio i možda najugledniji europski dnevni list, pariški “Le Monde”), koji slavnog antifašista uvršćuju u “elitu” zločinaca 20. stoljeća. A otkrivaju se i dosad neotkrivena ili prešućivana diktatorova zlodjela.

Predlažem mu da preimenuje i okolicu Trga Republike Hrvatske te tako dobije zvijezdu partizanskih ulica. Neka mu Masarykova bude – Ulica Golog otoka, Andrije Hebranga – Ulica Karađorđevo, Mažuranićev trg – Lepoglavski trg, Savska cesta – Ulica križnih puteva, Frankopanska – Starogradiška ulica i Deželićeva – Prilaz masovnih grobnica. Također, u stalni program HNK može uvrstiti predstave – “Tezno”, “Macelj”, “Jazovka”, “Huda jama”, “Bleiburg”, “Goli otok”, “Stara Gradiška”, “Lepoglava”, “Vlado i Viktor Gotovac”, “Sava uzvodno”, “Priča o Udbi i hrvatskim emigrantima”... Zaključno rečeno: tko vraća ime zločinca, i sam je – Tito.

Nedjelja 5. prosinca

FRANCIŠKOVIĆ I KOVAČEVIĆ – LAŽI S PONEŠTO ISTINE

Terorizam nikad nema opravdanja (često su žrtve nevine), ali uvijek ima povoda. Profesor s Filozofskog fakulteta Mirko Bilandžić drži da su optužbe protiv Marka Franciškovića klimave: “Kada sam spominjao riječ rat”, rekao je Francišković u istrazi, “mislio sam na propagandni i ekonomski rat... Ja sam pozivao na medijski, vizualni i idejni rat, što je potpuno legitimno. Kada sam govorio da se branitelji obuku u svoje vojničke odore, rekao sam to jer smatram da je to vizualno upečatljivo i to je dio mojega marketinga.”

Na tribinama i skupovima on i Kovačević grmjeli su kako je Hrvatska “demografski razorena, uništena, porobljena”, kako smo je “predali u ruke tuđincima”, te kako su “SOA i POA sljednice KOS-a i Udbe”, a “oni koji vladaju tim službama nisu Hrvati nego... razni Sorosi, Rothschildi...” Kad se razgrne ova gomila gnjeva i neutemeljenih optužaba, nađe se i istine o Hrvatskoj. Mnogi su autori pisali da je Hrvatska rasprodala svoja najveća nacionalna bogatstva, da je u rukama stranaca, a u Plenkovićevo vrijeme srozala se do dna ljestvica EU i nikad većeg dodvoravanja Buxellesu te siromaštvo, iseljavanje i korupcija nikad nisu bili veći. Teroriziraju Francišković i Kovačević, ali i vlast.

Ponedjeljak 6. prosinca

POLITIČARI DANAS, KAO I JUČER, BJEŽE OD DINAMA

Na jučerašnji nogometni derbi Dinamo-Hajduk došli su splitski gradonačelnik i oba mu zamjenika, a iz zagrebačke vlasti na utakmici nije bio – nitko. Podsjetilo je to na vrijeme komunizma u kojem su političari bježali od Dinama kao vrag od tamjana. Dinamo je, makar ima “sveto ime” koje je nosilo i podosta klubova iz socijalističkih zemalja, po uzoru na istoimenog moskovskog prvoligaša, bio simbol hrvatstva koje je bilo nepoćudno. Valjda ta simbolika ne smeta lijevom gradonačelniku Tomaševiću, a možda se izostanak gradske vlasti s utakmice može objasniti i Tomaševićevim zahtjevom za promjenama u Dinamu koji je protumačen kao poruka – maknite Mamića i dobit ćete novi stadion.

Ali Mamić se ne da maknuti. Najnovijim i najbolnijim porazom u derbiju s Hajdukom nastavlja se srozavanje slavnog kluba, a netko zlobno reče da bi gradonačelnik došao na derbi u Maksimir da je bolje poznavao biografiju ljudi koji upravljaju Dinamom. Jer međugorski svemoćnik Zdravko Mamić deklarirani je Jugoslaven i obožavatelj Crvene zvezde, a izvršitelj njegovih diktata Mirko Barišić, predsjednik uprave u Maksimiru, bio je čelnik najvećeg pljačkaša Hrvatske u bivšoj državi – zloglasnog beogradskog Genexa.

Utorak 7. prosinca

STRANCI NAS PLJAČKAJU, PREMIJERI IH OBOŽAVAJU

Čitam naslov: “Banke masovno zarađuju, a štedišama šipak: na štednju su kamate jedva iznad nule, na kredite i više od sedam posto.” Prema sintagmama “hrvatske banke” ili “banke u Hrvatskoj”, koje se upotrebljavaju u tekstovima o “našim” bankama, reklo bi se kako sunarodnjaci perušaju sunarodnjake, ali malo je drukčije – perušaju ih stranci koji su vlasnici oko 95 posto banaka u našoj(?) zemlji. Iste te banke u svojim se matičnim zemljama ne usuđuju tako pljačkati građane. Koliko god profita u milijardama iz naše zemlje iznosile u svoje, potpuno su zaštićene.

I baš nitko, ni Hrvatska narodna banka ni vlast, nema hrabrosti da im se usprotivi, da obuzda njihovu grabežljivost. Ni prije ni poslije ulaska u EU nitko od hrvatskih (ne)moćnika nije na to ni pomislio, a kamoli da je pokušao što učiniti ili da je nešto učinio. Račan je bio komunistički sitniš navikao na nebrigu o hrvatskim interesima, Sanader je bio bruxelleski dupelizac koji se progonom hrvatstva i domoljuba dodvoravao Europi i maskirao svoje krađe, Milanović je bio zauzet zaduživanjem Hrvatske, a Plenković po istom cvijeću koje prosipa pred europske grabežljivce ide ka karijeri u Bruxellesu... Premijer do premijera – jad do jada.

Srijeda 8. prosinca

NAZOVITE ULICE I PO IMENIMA 400 UBIJENE HRVATSKE DJECE

Svaki se dan ponavljaju zahtjevi da se neki trg ili ulica u Zagrebu nazovu po Aleksandri Zec, srpskoj djevojčici koju su bešćutno ubili hrvatski ratni zločinci. Zahtjevi su, naravno, opravdani, ali neka se onda napravi popis svih od 400 hrvatskih djevojčica i dječaka koje su jednako okrutno u ratu ubili Srbi te se po svakome nazove jedna ulica ili trg. Zašto među ljevičarima nema takvih zahtjeva? Zato što su za njih hrvatske žrtve normalne.

Te žrtve u prošlosti partizani i komunisti nisu sprečavali nego su ih proizvodili, nisu ih žalili nego su ih čak brojili kao dokaze svojih trijumfa (kao Tito u govoru u Ljubljani poslije Drugog svjetskog rata), nisu ih pokapali nego bacali u jame i masovne grobnice, nisu imena ulica i trgova davali po njima nego po njihovim ubojicama, a petokraku pod kojom su to radili nosili su i koljači u Domovinskom ratu. Ljevičari koji hoće nekoj ulici ili trgu dati ime Aleksandre Zec, a prešućuju stotine ubijene hrvatske djece, nasljednici su partizana i komunista i nikad se nisu odrekli zločinca Tita, kojeg, dapače, slave kao najvećeg antifašista. Kao što prešućuju da su jedni od najvećih zločina na kraju Drugog svjetskog rata učinjeni upravo u Zagrebu.

Četvrtak 9. prosinca

MILANOVIĆ PO PUPOVCU, PUPOVAC PO PLENKOVIĆU

Predsjednik Milanović nema milosti za Pupovca, pa će reći: “Pupovac nije bio moj partner jer je moja vlada imala 81 glas i bez njega. Što bi Pupovac sad htio? Dao sam mu pola Preradovićeve, što hoće, autoput do Karlovca?” Ali ni Pupovac nema milosti za Plenkovića kojemu je partner u vlasti i kojeg podupire glasovima Srba u Saboru. Predsjednik je Srpskog narodnog vijeća pa kao izdavač imenom i prezimenom potpisuje srpsko glasilo “Novosti”, koje partnerski često pišu o Plenkoviću, na primjer, u posljednjem broju: “Kako vlada koja bilježi neuspjehe na ama baš svim poljima i upropaštava ama baš sve čega se dotakne uspijeva o sebi proširiti glas kao najuspješnijoj vladi u hrvatskoj povijesti?

U kakvoj su korelaciji realne katastrofe i medijske lovorike?” Teško je shvatiti kako Plenković može biti saveznik takvom izdavaču, čije ga novine i vrijeđaju, pa su ga tako u jednom tekstu nazvale “šljamom”. Na volju čitateljima ostaje je li gore kad Milanović Pupovcu daje “pola Preradovićeve” ili kad ga Plenković uzima za političkog partnera, ali dvojbe nema – svaka hrvatska vlast potkupljuje Srbe u Hrvatskoj kao da je o njima sudbinski ovisna dok joj oni uzvraćaju kao sudbinskom neprijatelju.

Petak 10. prosinca

TKO NEMA POVIJESTI, NE MOŽE JE NI NASTAVITI

Zoran Milanović rekao je jednu veliku istinu – službeno Sarajevo ne postoji! “Ja bih volio”, kaže hrvatski predsjednik, “da postoji, a postoji samo jedna od tri strane koja govori ono što druge dvije strane ne podržavaju.” Naravno, ništa što Milanović kaže o BiH Bošnjacima se ne sviđa. Uostalom, oni su uvijek anđeli, a drugi agresori, zločinci, separatisti, rušitelji džave. Kad god Milorad Dodik bilo što kaže o BiH, on za Bošnjake razbija Bosnu i Hercegovinu, kao kad što slično govori neki hrvatski dužnosnik u BiH ili Hrvatskoj, ali nikad neće priznati svoj unitarizam i majorizaciju. Bošnjaci su žestoko protiv nijekanja genocida, ali bošnjačke i mudžahedinske ratne zločine ne priznaju, niti o njima govore.

S užasom govore o hrvatskim i srpskim logorima u BiH, a o svojim brojnim logorima šute. Lažu o agresiji Hrvatske, a prešućuju da je Hrvatska prva priznala BiH, kao što prešućuju i silnu pomoć koju im je u ratu slala i mnoštvo izbjeglica koje je primila. Tvrde kako hrvatski narod u BiH nikad nije postojao, ali prešućuju da samo oni nisu izvorni narod u toj zemlji. Zato što sami nemaju svoje povijesti, druge bi narode iz povijesti istjerali. A tko povijesti nema, ne može je ni nastaviti.