Zašto bi proširenje 
EU na Tursku moglo Europi dati snažnu polugu protiv Rusije

Nakon izbora za Europski parlament i nakon formiranja nove Komisije, Europska unija mora sjesti i dobro razmisliti o svojim strateškim ciljevima i o tome želi li i dalje štititi one stečevine i vrijednosti na kojima je nastala i na kojima se širila. Ovaj dobronamjerni savjet u povodu dana Europe uputili su turski premijer Recep Tayyip Erdoğan i predsjednik Abdullah Gül.

Njihove poruke Bruxellesu bile su poruke s nakanom. Obojica su zapravo vrlo lukavo obrazlagala zašto će Turska, usprkos velikom političkom i inom drugom paceraju u kojem se valja EU, ipak ostati na putu pridruživanja. Ovaj dvojac zapravo vrlo elegantno optužuje Uniju za introvertnost, za zatvaranje u sebe i u svoja ograničenja i za nevoljkost da se slijede one vizije i vrijednosti koje leže u samim temeljima EU. Upozoravaju da bi Europa moga iznevjeriti sama sebe ako se u bliskoj budućnosti ne donesu prave odluke i ako se EU okrene izolacionizmu i ksenofobiji. Gül poručuje da se okrenu proširenju i da pri tome pogledaju prema istoku i Turskoj jer je upravo to potez koji bi EU mogao vratiti na stari smjer razvoja. Turski politički vrh uoči izbora za Europski parlament očito je odlučio odigrati pametnu igru. Kao da govori– nije nama o glavu da idemo u tu EU, ali zaista se brinemo o općem dobru i to u okolnostima kada je Europa zaista treba pomoć i zbog ekonomske kriza, ali i zbog političke nestabilnosti koja preko Ukrajine stiže iz Moskve. Ipak, oni naglašavaju da je priključivanje EU bio i ostao jedan od najvažnijih strateških ciljeva Turske, kako zbog njene budućnosti i sigurnosti tako i zbog stabilne i prosperitetne budućnosti Unije.

Gül je jedini svjetski državnik koji je Bruxellesu vrlo otvoreno savjetovao da se počne ozbiljno boriti protiv ekstremizma i ekstremističkih pokreta koji su već počeli rušiti temelje na kojima počiva Europa.

“Ti se pokreti bore protiv integracije novih članica, osobito onih koje su različite, a time se suprotstavljaju i povijesti i napretku EU”, bio je odvažan Gül.

Premijer Erdoğan otišao je korak dalje u konkretizaciji problema, pa je kazao da ksenofobija, islamofobija i rasizam slabe vrijednosti pluralizma i kulturne različitosti, što dodatno nagriza EU. No turska lekcija Europi, i to na njen dan, otišla je još dalje. Erdoğan je kazao da Europa upravo u Turskoj može pronaći novu snagu i motive da se vrati na stare putove i da izraste u još snažnijeg igrača na međunarodnoj sceni.

I Gül i Erdoğan ponavljaju da bi pridruživanje Turske trebao biti najvažniji strateški cilj Europe i da upravo u tom krugu proširenja leži ključ za njenu uspješnu budućnost. U tom kontekstu zanimljivo je i kako se službena turska politika postavlja prema onome što se događa u Ukrajini. Iako bi se Turska u svemu ovome mogla ponašati kao slon u staklarnici, i to zbog zaštite svoje manjine (krimskih Tatara) u Ukrajini/Rusiji, službena Ankara donijela je odluku da se u taj ionako već krajnje kompliciran tragični cirkus – ne miješa, već da pozorno promatra i pokušava diskretno iza pozornice balansirati između Unije, čiji dio želi biti, i Rusije, koja je i susjed i značajan trgovinski partner. Na drugoj strani, Turska je itekako svjesna da se ne treba miješati u sukob između Zapada i Rusije, već pustiti da te dvije političke sile pronađu put iz ove opasne pat pozicije.

No Turska na neki način može u šaci držati i jednu i drugu stranu – Europi može relativno brzo osigurati dotok plina i time je učiniti neovisnom o ruskim energentima, a Rusiju tako može lišiti prihoda koji je toj zemlji i njenim vođama ipak jako bitan.

Iz govora Güla i Erdoğana može se naslutiti da su oni ipak usmjereni prema Europi. U tom kontekstu proširenje na Tursku zaista bi EU ojačalo i učinilo potpuno neovisnom o ruskim ucjenama, a i brojni drugi problemi mogli bi postati – rješiviji. 

>> Prosvjedi diljem svijeta, u Turskoj policija okupljene gađala suzavcem