Između Hrvata i Srba vrije. I gdje se sve to prelama? Opet preko Vukovara koji još nije zaliječio ratne traume! Da, o ćirilici je riječ. No nije ona problem, jer ona je dio hrvatske kulturne i pismene baštine. Ali problem je danas kad se ona počinje uvoditi u vukovarski kraj. Tako Milorad Pupovac kaže da se dovođenjem u pitanje rezultata popisa stanovništva na području Vukovara skreće pozornost s činjenice da ni Srbi ni Hrvati trenutačno nemaju pretpostavku da tijekom cijele godine žive u tom gradu, da će “kampanja protiv uvođenja ćirilice trajati sve do početka primjene tog zakona” i zaključuje: “Ćirilica u Vukovaru važna je kao element ravnopravnosti i zaštite identiteta te kao element pokazivanja tolerancije i zaštite zajedničkog života.”
Ovo je tipična Pupovčeva zamjena teza, kao i uvijek, kako to čini godinama. Prava pitanja zaobilazi i nameće druga, koja su njemu važna, na kojima on gradi svoju karijeru i zasipa javnost svojim tezama, od čega je napravio unosan biznis. Jer ako baš hoće, trebalo bi njega, i druge koji misle kao on, upitati gdje je tolerancija prema žrtvama, što je sa žrtvama agresije i pobune onih koji su rušili Vukovar, a dolazili su iz Beograda, i radili na tome da Vukovar postane grad u kojemu više neće biti latinice, grad bez Hrvata? Zar nije Miloševićeva politika odgovorna za vukovarska stradanja, zar nije jasno da je u svijesti ljudi i danas velikim dijelom slika da je ćirilica jednaka svastici? Jer Miloševićeva je politika bila fašistička, a ćirilica je bila dio nje. Naravno, nije ćirilica zbog toga kriva, ali osjećaje ljudi ne može se samo tako zanemariti, posebno ne ljudske traume.
Kako to reče jedan moj prijatelj, čelništvo Srpskog narodnog vijeća jedva je dočekalo mogućnost ponovnog zaoštravanja položaja Srba u Hrvatskoj kako bi imali argumente za vlastito postojanje, za daljnje političko reketarenje, kako je to prošle godine već ustvrdio šef države Josipović za Pupovca. Sve su napravili vrlo jednostavno, zatražili su ono na što po zakonu imaju pravo. I, naravno, znali su da će ih vladajuća ljevica podržati, a da će se branitelji dići na noge i prijetiti, ako treba i nasiljem. To je ono što upravo žele. Njihov je cilj da vukovarske Srbe čuvaju kordoni policije te da svjetski mediji prenose vijesti o razularenoj hrvatskoj desnici i da vidimo scene uhićenja hrvatskih branitelja. Je li to doista skriveni cilj, skrivena namjera?
Dakako, zadovoljavajuće rješenje ove situacije za obje strane može biti samo u kompromisu. To je odgoda uvođenja ćirilice do vremena kada će problemi iz prošlosti biti razriješeni. A to znači barem dovođenje pred lice pravde odgovornih za zločine u Vukovaru i otkrivanje žrtava za koje se još uvijek ne zna kako su i gdje stradale. Kad bi to znao iskoristiti HDZ, ovo je opet za njega velika šansa da preuzme vođenje krize u Vukovaru, da pametno uspostavi kontrolu nad braniteljima javnim zagovaranjem ovakvog kompromisnog rješenja, da se javnim pritiskom nađe među Srbima netko tko će prekršiti omertu zbog svijesti da bez toga nema mirnog života, da se time dade zadovoljština Hrvatima u Vukovaru, da se kaže da bi srpsko suočavanje s prošlošću ubrzalo i mogućnost uvođenja ćirilice i da se tako uberu politički bodovi. No gdje je HDZ? Bavi se sam sobom!
SDP je ovo odlično odigrao. Kad je tema broj jedan njihova nesposobna gospodarska politika, oni guraju loptu prema HDZ-u. A HDZ je zagrizao, pri čemu se SDP naivno poziva na zakone koje je HDZ uveo kako bi podmitio Pupovca. Možda da se upitamo, zašto su sada tema i vrijeme da se ćirilica uvede u Vukovar? Možda zato jer treba spasiti Tesla banku i da Pupovac malo diže tenzije kako bi dobio nove investitore?
Zašto Josipović nema državničke snage i mudrosti pa da kaže da je dosta? Jer Vukovar je svetinja i dosta nam je svima ovakvih opasnih provokacija koje prelaze u međuetničku mržnju.