Zašto država uzima porez na zadnju penziju preminulog umirovljenika

Prvih deset mjeseci ove godine preminulo je 43.750 korisnika mirovina. Smrtnost među umirovljenicima ove je godine, nasreću, ipak nešto manja nego lani, kada je u istom razdoblju umrlo 45.040 osoba. Ipak, uspoređuje li se smrtnost umirovljenika s razdobljem prije korone – recimo 2019. – umrlih je još uvijek 15 posto ili 5577 osoba više!

Zakonske zamke

Kad se suoče sa smrću člana obitelji, mnogi tek tada otkrivaju nelogičnosti, proceduralne zamke i obaveze koje moraju obaviti. Jedna od njih je prijava smrti člana obitelji, nakon koje slijedi blokada svih bankovnih računa preminule osobe dok se ne provede ostavinski postupak. Pod blokadu dospijeva i zadnja mirovina. Našu čitateljicu šokirala je činjenica da je, čim je saznao za smrt umirovljenika, HZMO povukao već isplaćenu mirovinu njezina supruga, a to se povlačenje dogodilo nakon što je banka blokirala račune. Tu njegovu zadnju mirovinu, otprilike 2700 kuna, primila je tek šest mjeseci poslije i na to platila gotovo 300 kuna poreza i prireza! Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje objašnjava da su u oba slučaja, i kad su povukli novac s blokiranog računa i kad su oduzeli porez, postupili prema zakonu, koji očito treba mijenjati.

– Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje povrat sredstava s računa umrlog korisnika temelji na odredbama članka 97. ZOMO-a kojima je propisano da mirovine i druga primanja koja su isplaćena preko banaka nakon smrti korisnika pripadaju državnom proračunu te su ih banke na zahtjev HZMO-a obvezne vratiti. Banke su, prema istom propisu, a nakon saznanja o smrti korisnika mirovine ili drugog primanja, obvezne onemogućiti raspolaganje sredstvima na računu umrlog korisnika – ističu u mirovinskom.

Posljednja mirovina umrlog korisnika poslije se isplaćuje nasljedniku ili nasljednicima kada dostave pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Ako preminuli korisnik nema nasljednika, novac ide državi. Ostavinska rasprava u Zagrebu, u kojoj u ovom slučaju nije bilo spornih elemenata i dokazivanja prava na nasljedstvo, trajala je oko pola godine te je obitelj mjesecima čekala na isplatu posljednje mirovine preminulog člana. I to umanjene za 10 posto poreza i prirez!

Kao i svi drugi obveznici poreza na dohodak, umirovljenici također imaju pravo na 4000 kuna osobnog odbitka, tako da osobe čija je mirovina niža od 4000 kuna ne plaćaju porez i prirez. Oporezuje se samo dio iznad osobnog odbitka (iznad 4000 kuna ili više ako postoje olakšice za uzdržavane članove obitelji), ali umanjen za 50 posto. Suprug naše sugovornice u svom kratkom umirovljeničkom vijeku nije plaćao porez na mirovinu jer mu je mirovina bila manja od osobnog odbitka. HZMO ističe da se u ovom konkretnom slučaju posljednja neisplaćena mirovina u poreznom smislu vodi kao dohodak nasljednika, a ne kao dohodak preminulog umirovljenika. Svaki je dohodak, inače, oporeziv primitak uz određena pravila ovisno o vrsti dohotka. Porez je, kažu, oduzet jer se osobni odbitak korisnika mirovine ne primjenjuje na njegovu zadnju mirovinu. Kako je supruga zaposlena, ona je svoj osobni odbitak iskoristila na plaću, no nevezano za to HZMO ističe da ne zna kakav je porezni status nasljednice jer nema njezinu PK karticu.

Povećana smrtnost

Porezni stručnjaci kažu da bi se ovakve situacije mogle riješiti tako da se izrijekom navede da je zadnja mirovina neoporezivi primitak te bi je nasljednici primili u cijelosti, kao što u prvom nasljednom redu u cijelosti primaju i štednju. Inače, umirovljenici koji su umrli ove godine u prosjeku su starosnu mirovinu primali 21 godinu, a obiteljsku 18 godina. Te su njihove mirovine bile oko 2700 kuna na mjesec, tako da država tu njihovu zadnju mirovinu, koju će dobiti nasljednici, oporezuje s 270 kuna poreza.

Skloniji bolestima i sa smanjenim imunitetom, stariji su ljudi zacijelo i dalje najbrojnije žrtve virusnih i ostalih infekcija, stresa, nedostupnosti zdravstvene usluge, a povećana smrtnost bilježi se i u ostalim europskim državama, negdje više i od Hrvatske. Prema posljednjim podacima iz rujna, pojačana stopa smrtnosti u Hrvatskoj bila je sedam posto veća od prosječne smrtnosti u četverogodišnjem razdoblju prije korone, dok je na razini EU oko devet posto. Natprosječno visoka smrtnost dogodila se u ljetnim mjesecima gotovo u svim europskim zemljama te je ona za Hrvatsku bila 12,5 posto iznad prosjeka za period od 2016. do 2019. godine, a u EU 16,5 posto, dok je bilo zemalja gdje smrtnost rasla i za trećinu. Hrvatska je svoje najteže razdoblje sa stopama smrtnosti koje su bile i do 60 posto iznad hrvatskog prosjeka imala u prosincu 2000. te studenome 2021. godine.