Zašto DT neće reprizu Ine

Iako je Vlada još u rujnu prošle godine donijela odluku da telekomunikacijske dionice konačno pošalje na tržište, ovih dana pojavila su se nagađanja da joj to baš neće poći za rukom, zbog jakog korporacijskog pritiska Deutsche Telekoma. Na javnoj sceni, naravno, ne potvrđuje se niti poriče takvo stanje, no kad su u pitanju tako veliki interesi, ne može se ni očekivati otvoreno i naglašeno lobiranje DT-a. Zato se Vlada službeno i neslužbeno upinje objasniti javnosti da odustanka nema i da će 20 posto dionica plasirati građanima uz povlaštenu cijenu, i to do sredine lipnja.

Dakako, istina je ipak da su neformalni pritisci doista stigli  na adresu Vlade, od koje se traži da barem produlji javnu ponudu dionica. Kao da je Deutsche Telekom od jučer u Hrvatskoj, tehnički nespreman za jedan takav pothvat! Poznavateljima stanja u jednom od najprofitabilnijih segmenata gospodarstva jasno je da galama, javni interes i propitkivanje svega i svačega ne odgovara DT-u koji je mirno punih šest godina upravljao HT-om, a i cijelim hrvatskim tržištem. U društvu mu je bila država, kao vlasnik 49 posto dionica, a ranije i više,  koja je svih ovih godina jedino tražila da u Nadzorni odbor HT-a uđe Tomislav Merčep te kad je nešto svojih dionica proslijedila braniteljskom fondu.

Gospodarski i svakako drukčije gledano, Hrvatska nije imala velike koristi od DT-a. Pet godina je Deutsche Telekom zacementirao svaku tržišnu konkurenciju u fiksnoj telefoniji, golemo bogatstvo u dionicama koje država još ima također je blokirano. Još ih ne može prodati radnicima, a tek lani je sedam posto dala braniteljima, iako je i u jednom i u drugom slučaju kršila vlastite zakone. Korporacijski "zagrljaj" DT-a postao je pretežak za mnoge interesne skupine stanovništva u Hrvatskoj. Dionicu HT-a hoće obični građani, hoće mirovinski fondovi, branitelji bi htjeli malo njima trgovati, ali nemaju dozvolu za to. HT kao jedna od kapitalno najvećih kompanija u Hrvatskoj začahurena je poput obiteljske tvrtke koja se panično boji  izlaska na tržište kapitala. Razlozi DT-a su jasni  nema im boljeg suvlasnika od države.

Ipak, Vlada to ovaj put mora samo ignorirati. Prilika joj je barem da sa zakašnjenjem donekle ispravi jednu od oglednih privatizacija koja se svodila na višegodišnju kupnju tržišnog monopola. Sanader mora svojim građanima i institucijama omogućiti da im se vrati barem nešto od  kapitala što su su ga nekad ulagali u infrastrukturu HT-a. U suprotnom, može prodati i ostatak dionica  DT-u, a on ga pretvoriti u d.o.o. Tako bi Hrvatska bila jedina zemlja čak i na Balkanu koja na svojoj burzi nikad neće imati nijednu telekomunikacijsku dionicu.