Zašto Hasanbegović i Penava uz kazneni ne bi uživali i epidemiološki imunitet?

Noćni sati, nigdje nikoga, vozim se sam dvotračnom Slavonskom avenijom u Zagrebu, nikad nisam izazvao nesreću, a država mi svejedno ograničava moju slobodu da potegnem više od 70 km/sat. Štoviše, mogu me “nagraditi” i privremenom zabranom vožnje. Bez obzira na to što nikoga nisam mogao ugroziti, osim možda sebe. Što se to onda bilo koga tiče!? Na koncu, ako ni na autocesti ne mogu voziti brže od 130 km/sat, zašto uopće država dopušta prodaju automobila koji voze brže!? Zašto nitko ne inzistira na blokadama brzine? Čemu služi to što većina automobila ima ugrađene brzinomjere iznad 200 km/sat, ako nismo slobodni konzumirati brzine iznad 130 km/sat? Ili, pravilo o obveznom korištenju sigurnosnog pojasa. U redu, možda pametni znaju čemu služi pojas, ali što se koga tiče ako sam ja pametnjaković koji ga ne želi koristiti jer me iritira ili sputava kao nekoga nošenje maske. Koga ugrožavam?

Rasprava o slobodama u doba koronavirusa u zatvorenim javnim prostorima svodi se na isto, ali bez ključnog argumenta, jer nenošenjem maske ili bez covid potvrde vjerojatnije je da na javnim mjestima ugrožavam druge. Doduše, potonje je kao i vožnja bez vozačke dozvole, premda je u nekim slučajevima možda i veći rizik s nekima koji imaju dozvolu za vožnju ili Covid potvrdu nego s onima koji ih nemaju. Ali, pravila su takva, ne samo u Hrvatskoj, kako prometna, tako i epidemiološka.

I kao što je to jednostavno i jasno objasnila prof. dr. sc. Sanja Barić na svome Facebooku, svoje si “pravo na virus” možemo zakačiti na neki od četiri zida našega doma, odnosno sloboda da ga nosimo je za po kući. Kao i mnoge druge. U javnom prostoru vrijede javna pravila, svidjela nam se ili ne. Gotovo je nikakva mogućnost da čak i selektivne Covid potvrde koje je uvelo niz zapadnoeuropskih zemalja i koje su već prošle potpunu kontrolu u nekim nacionalnim zakonodavstvima, recimo u Francuskoj, ne prođu i u Hrvatskoj.

Ustavnopravni eksperti ne nalaze zamjerke uvođenju covid potvrda pa neki drže da načelo razmjernosti prolazi i mogućnost otkazivanja ugovora o radu za one koji odbiju testiranje o vlastitom trošku. Premda neke su zemlje u odnosu na tu okolnost opreznije pa su se odlučile ipak “samo” za suspenziju bez plaće. I prof. Barić drži da je suspenzija, a ne prekid radnog odnosa, razmjernije rješenje, a razmjernost mjere je ključ koji otvara pravne prepreke.

Prof. dr. sc. Anita Blagojević pak drži da je ustavnopravno prihvatljiva Covid-potvrda i bez mogućnosti testiranja. Ako su Covid-potvrde uvedene za čitav javni sektor prof. Barić ne vidi problem u tomu da se uvedu i za saborske zastupnike, usprkos njihovu značaju u demokraciji, jer odbijanje cijepljenja pa i testiranja “samoskrivljeni je razlog za nemogućnost sudjelovanja u radu nekog tijela i kao takav predstavlja samoskrivljeno odbijanje obavljanja osnovnog posla tj. predstavljanje naroda. A ne obrnuto.”, obrazložila je Barić.

Dakle, Zlatko Hasanbegović, Ivan Penava i ostali koji dijele njihov stav, samo čine štetu svojim biračima. Premda, ako u sabornici uživaju kaznenopravni imunitet, zašto ne bi uživali i epidemiološki imunitet. Nije li ipak dvojbena suspenzija demokracije u okolnostima kad nema opće obveze cijepljenja ili testiranja? Uostalom, kakva im je sankcija? Ako ne rade, a primaju punu plaću, to im je nagrada.

I ako, ni Europski sud za ljudska prava očito nije sklon pružiti zaštitu slobodama dok je s druge strane vage zdravlje i životi. Zasad nisu suspendirali Covid potvrde u Francuskoj i Grčkoj, iako su se ogradili da to ništa ne govori o meritumu, ipak u predmetu Thevenon, francuska je vlada dobila rok čak do 22. siječnja za odgovor iako je vatrogasac pod suspenzijom i bez plaće. Čak i da ESLJP na proljeće presudi protiv Francuske, manevar im se isplatio imajući u vidu koliko je ta mjera natjerala ljudi da se cijepe. Što se pitanja razmjernosti tiče, na žalost, Hrvatska je jedna od europskih zemalja koja ima najmanje problema s argumentacijom s obzirom na omjer cijepljenog stanovništva i stanja pandemije. Jučer smo iza vodeće Slovenije (9681) i Estonije (9570) bili treća od 47 europskih zemalja sa 7610 zaraženih u proteklih sedam dana na milijun stanovnika, uz 24 postotni porast na tjednoj razini, što od zemalja ispred nas bilježi još jedino Crna Gora 26 posto, dok ostali bilježe pad. Protekla dva tjedna broj hospitaliziranih povećan je za 757, i na respiratoru za 117, unatoč tomu što je bilo 462 smrtnih ishoda, više nego ukupno prethodna četiri tjedna. A bolnice najgore tek čeka jer tek dolazi na naplatu čak 56.000 zaraženih iz prethodna dva tjedna, što je više nego čak prethodnih pet tjedana 53.341. Sa 69 mrtvih na milijun stanovnika protekli tjedan smo osmi i to uz 54 postotni tjedni porast, što nas ukupno već čini trenutno najugroženijima od virusa.