Kad pogledate oko sebe u kafićima, tramvajima, vlakovima, čekaonicama institucija, pa i bolnicama, ne možete ne vidjeti da svi zure u ekrane i nešto čitaju... Mogli biste olako zaključiti da smo nacija čitača i da nikad nismo bili informiraniji, a zapravo nikad nismo manje znali o svijetu i ljudima oko sebe jer čitamo sve i svašta, brzo i površno kako i živimo i jednako brzo zaboravljamo pročitano. U eri interneta riječi i rečenice postale su poput lanaca brze hrane, stvorene za brzu konzumaciju i zabavu, a ne za razmišljanje i preispitivanje stavova i stjecanje drukčijeg pogleda na stvari. Stoga većini pašu sve pliće rečenice koje ne ostavljaju nikakav trag u čovjeku, nego ga samo čine nezasitnim za red novih instant-informacija. Zato se knjige i čitaju sve manje, zato se profesori na fakultetima žale da studenti više za ispite ne čitaju cijele knjige kao nekoć, nego traže sve tanje i tanje skripte.
Manjak koncentracije
U Hrvatskoj dva milijuna građana ne pročita nijednu knjigu godišnje, a prema ovogodišnjem Pilarovu barometru hrvatskog društva, u zemlji u kojoj dvije trećine onih koji čitaju posuđuje knjige, a trećina ih kupuje, tek 14,9% ispitanika često posuđuje knjige iz knjižnice, a njih 17,9% rijetko. U javne knjižnice nije učlanjeno 66,8% građana prema Pilarovu barometru. Iako se na Interliberu, koji je posjetilo oko 130 tisuća ljudi, najviše tražila beletristika, Interliber se više čini kao bljesak želje za dobrom starom knjigom, nakon kojeg knjiga opet postaje nepoželjna do sljedećeg Interlibera. Je li internet na kojem je dostupno sve i svašta kriv za to što se danas knjige čitaju sve manje?
Pisac i novinar kulture Dražen Ilinčić govori da internet djeluje na naše živote i oblikuje ih kao i današnji način života koji utječe na smanjenu koncentraciju i nedostatak želje za dugim čitanjem.
– Danas se i knjige pišu sve kraće i kraće uz neke iznimke i time su prilagođene duhu vremenu. Informacije se na internetu dobivaju razmrvljeno, puno je tih komadića, mrvica u virtualnom svijetu. Danas se čita drukčije nego prije 100, 200 godina, kada su se knjige drukčije i čitale i pisale. Ali nije to samo stvar Hrvatske, nego i drugih zemalja s iznimkom zemalja stare europske kulture koje imaju tradiciju čitanja koja se vidi na svakom koraku. Ljudi u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Češkoj, u kojoj postoji velika tradicija čitanja, čitaju knjige u podzemnim željeznicama i gdje god stignu – kaže Ilinčić.
I u SAD-u je, unatoč sve većoj popularnosti Kindlea i e-izdanja knjiga, prodaja tiskanih izdanja u porastu. Lani je prodan 571 milijun knjiga, a 2014. prodano ih je 559 milijuna. Prije koju godinu NOP World Culture Score Index pokazao je da ljudi najviše vremena tjedno provedu čitajući u Indiji, i to 10 sati i 42 minute. U Tajlandu se tjedno čitalo 9 sati i 24 minute, na Filipinima 7 sati i 36 minuta, u Egiptu 7 i pol sati tjedno, a od europskih zemlja najviše su čitali Česi, i to 7 sati i 24 minute tjedno, zatim Rusi sa 7 sati i 6 minuta tjednog čitanja te Šveđani i Francuzi s po 6 sati i 54 minute... Iako se Ilinčić slaže da je danas sve površnije nego prije, pa i čitanje na koje se troši manje vremena, ipak ističe da se kod nas u knjižnicama ne može doći do nekih knjiga i da se morate zabilježiti na listu čekanja. – Knjige se u Hrvatskoj malo kupuju jer su ljudima preskupe, malo je tržište i male su naklade, a visoke cijene i sve vodi prema tome da se knjige ne kupuju – rezimira Ilinčić.
Sociologinja dr. Jaka Primorac, znanstvena suradnica na Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose, smatra da se danas čita više nego prije jer je golema količina pisanog sadržaja prisutna na mobitelima, tabletima, elektroničkim čitačima...
– Čitamo sve više na različite načine i čitanje je prisutno u našem životu, ali mijenjaju se mediji s kojih se čita i način na koji se čita. Neka istraživanja pokazuju da se sve manje čita klasična literatura – tiskane knjige jer je povećana konkurencija svih drugih sadržaja koji se nude, transmedijskih i digitalnih, koji se nadmeću za pažnju čitatelja. Ako želimo potaknuti čitanje klasične literature, moraju se odgovarajućim kulturnim politikama iznaći novi načini da se čitatelji privuku knjizi. Iako to nije lako, moguće je jer ljudi na kraju krajeva vole dobre priče. Potrebno nam je strateško određenje kojim će se potaknuti veća čitanost – drži Primorac.
Čita li se danas s motivom ne da se izađe iz čahure vlastitog razmišljanja i stekne drukčiji pogled na stvari ili da se potvrde vlastiti stavovi?
– Postoje istraživanja vani koja se bave ehozajednicama u kojima se ljudi koji komuniciraju putem društvenih mreža, Facebooka, Twittera... zatvaraju u grupe istomišljenika, a time se zatvaraju i njihovi vidici – govori Primorac.
Istraživanje koje je lani proveo GfK pokazalo je da polovica stanovništva Hrvatske čita knjige, odnosno oko 51% ispitanika pročitalo je makar knjigu, a u prosjeku su građani pročitali četiri knjige godišnje. Najviše se čita u Zagrebu, Primorju i Dalmaciji, a najmanje na istoku zemlje i u Lici. Najviše čitaju visokoobrazovani i mladi u dobi do 25 godina, a više čitaju žene nego muškarci. Publicist, novinar koji je prvi upotrijebio pojam legologija (znanost o čitanju) Danko Plevnik smatra da, kad se propituje sve slabije čitanje knjiga, u tu temu ulazimo s ekskluzivističkog stajališta da je čitanje – čitanje samo lijepe književnosti.
– Ja sam 1988. u knjizi koju sam napisao naglasio da će ono što je Gutenbergovo pokretno slovo imalo za knjigu pokretni tekst u budućnosti imati za čitanje novih medija. Danas imamo ekspanziju čitanja teksta na Facebooku, Twitteru... Na Interliberu se najviše tražila beletristika jer i dalje postoji određeni broj ljudi koji su vjerni lijepoj književnosti i knjizi. Treba reći da, kad je riječ o čitanju, imamo osjećaj supremacije da je onaj tko čita pametniji od onog koji ne čita, a u nekim drugim disciplinama, primjerice u fizici, ne očekujemo da se svi bave fizikom i ne računamo koliko se ljudi bavi fizikom od četiri milijuna stanovnika – kaže Plevnik. Problem je danas, drži, i u obrazovnom sustavu koji djeci nameće što trebaju čitati umjesto da ih se privlači sadržajima koji ih zanimaju u određenoj dobi, tako da postanu cjeloživotni čitači.
– Škola kod nas stvara to da već početkom gimnazije učenici lektiru doživljavaju kao “tlaku” i muku, a potpuno se ignorira legologija kao znanost o čitanju. Nastava čitanja ista je više od pola stoljeća, a rezultati nikakvi i nitko ne razmišlja da treba promijeniti smjer u Ministarstvu. U SAD-u su još 1930. rekli da objekt čitanja treba biti učenik, a ne autor. Djeca i mladi moraju biti sociološki, neurološki, psihološki i intelektualno spremni za određenu vrstu literature, za fabulu, za stil, za jezik, a kod nas se sve svodi na čitanje lektire koju su učenici prevladali. Treba se prilagoditi i novim medijima, u Južnoj Koreji imate romane na mobitelima, i više se u nastavi otvoriti prema učenicima. Oni moraju biti ti koji će diktirati odnose, a ne da im se nameće diktat jer, ako je sve programirano i ako su zadani i literatura i način interpretacije, što će onda učeniku knjiga – kaže Plevnik.
Digitalni mozak
Digitalno doba nosi svoje, a elektronički je medij fragmentaran, kaže Plevnik, dok je knjiga linearna, i kroz tu linearnost dobili smo čitateljski mozak, dok mladi danas sve više stječu digitalni mozak, koji se temelji na površnosti, fragmentarnosti.
Profesorica novinarske etike sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Gordana Vilović slaže se da ljudi na internetu čitaju silno površno kao da očima dijagonalno prelete skraćene verzije tekstova.
– Nije im stalo da se udubljuju jer su to instantni sadržaji koji im trebaju za dnevnu uporabu ili većini studenta za pisanje seminara, prezentacija, iako još ima onih koji čitaju knjige. Studenti, kad kopiraju iz knjiga tekstove za ispite, ni ne pogledaju tu knjigu, ne žele na to gubiti vrijeme, samo izdvoje tekstove koji im trebaju za ispit. Definitivno čitanje nije in, a internetska platforma napravila je veliku promjenu u životu mladih. Užasava me kad studenti novinarstva traže definiciju koja je povezana s novinarstvom, medijima, komunikacijskim znanostima na Wikipediji, a to imaju u pet knjiga ispitne literature. Nove generacije studenata ne vide knjigu kao nešto dragocjeno. Kad se neke knjige otpisuju u knjižnici, vidim da po deset dana nema interesa za njih, a mi smo ih prije skupljali kao hrčci, no danas je to za mlade samo balast i glupost. Kažem im da neku knjigu pročitaju iako nije ispitna literatura jer će im otvoriti vidike, ali neće – kaže Vilović.
Na internetu se i odrasli, kaže, ponašaju jednako i jako malo ljudi čita ozbiljne sadržaje od kojih bi dobili više pogleda na stvari. Traže sadržaje koji će potvrditi njihov stav i više pokušavaju na dnevnoj razini dotaknuti nešto što je netko dojavio, postavio na društvene mreže.
– Moj je dojam da se čita sve manje, samo manjina mladih ljudi koja je posvećena nekom području i u kojem su potpuno unutra puno čita – ističe Vilović.
Sveučilišna profesorica psihologije u mirovini Mirjana Nazor ističe da smo danas bombardirani informacijama pa relativno malo čitamo knjige, ali dodaje da se i čita drukčije. – Ja volim držati knjigu u rukama i meni je to poseban osjećaj, ali mladi u dobi od 20 pa i 40 godina čitaju knjige na internetu. Gledam znance mojih sinova koji u vlaku ili na trajektu na ekranima čitaju knjige. Istina, danas se javlja površnost u čitanju. Površno pročitamo informaciju koja upućuje na dva-tri izvora, mi bismo htjeli konzumirati sve izvore pa ih preletimo i onda smo navodno informirani, a ni u što se nismo udubili i u cijelosti pročitali cijeli članak, nego samo masno otisnute dijelove. Zato i donosimo zaključke koji ne odgovaraju pravom stanju. Da bismo nešto zapamtili, potrebno je udubiti se, koncentrirati, a danas se to ne radi i zato su znanja kratkotrajna zato što nema vremena da se informacije u našem mozgu stabiliziraju. Jedna informacija prekriva drugu i briše onu prethodnu. I tako navodno puno znamo, a ne znamo ništa – zaključuje Nazor.
Onima koji nisu digli ruke od knjiga čitanje može produljiti životni vijek za dvije godine zbog pozitivnog utjecaja na kognitivne funkcije, potvrdili su ove godine znanstvenici s Yalea.
>> Hrvatska lijepa knjiga: Bira se najljepše oblikovana hrvatska knjiga