B i li danas uopće bilo hrvatskih muslimana odnosno Hrvata muslimana da Sabor prije stotinu godina nije izjednačio islam s drugim vjerama? Upravo je zahvaljujući toj obljetnici Zagreb postao neformalnom “europskom prijestolnicom kulture” i europskim političkim središtem. Hrvatska je u ovo vrijeme sve jače europske islamofobije postala primjerom zemlje koja je u toj istoj Europi najbolje integrirala islam. Hrvatska tu činjenicu nedovoljno ističe, a još manje koristi kao politički kapital.
Nasuprot njoj, EU stalno i ponosno ističe svoje demokratske vrijednosti, ali usprkos njima, sve više zazire od islama. U ateističkoj Europi koja se odrekla svojih kršćanskih temelja Hrvatska je primjer zemlje u kojoj već više od stoljeća u zajedništvu žive katoličanstvo i islam. Možda bi europske kulturne i političke elite mogle stoga nešto naučiti i od Hrvatske. Samodopadna EU, fascinirana svojom “političkom korektnošću”, nije to ni primjećivala. Još ju je manje koristila kao uzor za integraciju brojnih useljenika muslimanske vjeroispovijesti.
Zagrebačka svečana obljetnica samo je izraz “starog vakta”, tradicije započete još u vrijeme dr. Ante Starčevića. On je svojom teorijom o “hrvatskom povijesnom i državnom pravu” držao ne samo Hrvatsku hrvatskom zemljom nego i Bosnu i Hercegovinu. “Otac domovine” smatrao je da su katoličanstvo i islam stožerne sastavnice hrvatskoga nacionalnoga identiteta. Bosansko-hercegovački muslimani su po Starčeviću “najčišći Hrvati”.
Zbog toga se Starčevićeva stava i cijeli prvi intelektualni naraštaj bosansko-hercegovačkih muslimana osjećao Hrvatima. U Kraljevini SHS Hrvatima se također osjećalo i cijelo vodstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije, prve političke stranke bosansko-hercegovačkih muslimana. Ta je starčevićanska tradicija bila vidljiva i u naše vrijeme, osobito početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu. Obje su države zdušno branili i katolici i muslimani. Osobito je to bilo vidljivo u BiH, u postrojbama HOS-a i HVO-a. Zbog toga su velikosrbi i KOS sve učinili da razbiju to obrambeno ratno jedinstvo. Ipak, da ono još uvijek postoji, vidjelo se i prošle godine, kada su Hrvati-muslimani Hrvate-katolike u šatoru u Savskoj poslali kući da proslave Uskrs dok su oni nastavili braniteljski prosvjed.
Dolazak turskoga predsjednika Recepa Erdogana znak je uvažavanja i potpore hrvatsko-bošnjačkim odnosima te očitoga razumijevanja uloge Hrvatske i ujedno manifestacija turske političke suverenosti. Nešto slično časnoj gesti nekadašnjega turskoga predsjednika Sulejmana Demirela koji je usprkos združenom poltronskom bojkotu europskih oportunista došao na pogreb predsjednika dr. Franje Tuđmana. Predsjednik Erdogan očito bolje razumije hrvatski odnos prema islamu od današnjih eurokrata. U Hrvatskoj islam već više od stoljeća, za razliku od današnjeg europskoga Zapada, nije eksces, nego prirodno i normalno stanje. •