Zašto i 14 – godišnjaci budućnost vide izvan Hrvatske?

Na Međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku "Demografija, zapošljavanje i rast: Upravljanje budućnošću u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi" i guverner HNB-a Boris Vujčić ustvrdio je da je dio rješenja za zaustavljanje iseljavanja rast plaća i sigurnost posla, svjestan da ćemo trebati i uvoziti radnike jer je neodrživo da imamo sve manje ljudi koji rade, a sve više njih koji žive na teret sustava.

Tako je Vujčić izrekao samo ono što su godinama prije govorili demografi koji su odavno bili svjesni da će nerješavanje demografskih problema urušiti mirovinski, zdravstveni, obrazovni i sustav rada u Hrvatskoj. No, njihova upozorenja se još samo prije pet, deset godina, da ne govorimo o razdoblju prije toga, smatralo pretjerivanjima, prognozama koje se neće ostvariti. A nerijetko ih se tretiralo kao 'pomaknute' konzervativce koji bez razloga dižu uzbunu i ne znaju, eto, da Hrvatsku čeka svijetla budućnost bez obzira na to koliko se mladih iselilo iz zemlje i koliko se u njoj djece rodilo.

I dok su tako naši poznati demografi posljednjih godina kontinuirano upozoravali da se mora riješiti problem rada mladih na određeno, po kojem smo u vrhu EU, da se trebaju dizati plaće i zemlja ravnomjerno razvijati uz poticajne pronatalitetne mjere, mnogi poslodavci su uz časne izuzetke smatrali da će jeftine radne snage na burzi uvijek biti i da ne trebaju ništa mijenjati u svom odnosu prema radnicima. No, sad je voda došla do grla, a ceh neće plaćati sve one neodgovorne vladajuće garniture koje su se mijenjale jedna za drugom smatrajući problem demografije trećerazrednim, nego građani. Prema posljednjim projekcijama Eurostata u Hrvatskoj će krajem stoljeća na dva umirovljenika dolaziti jedan zaposleni građanin. Svatko zna što znači takav omjer za mirovine, 'besplatno' zdravstvo, školstvo i socijalnu skrb.

Ako se te prognoze ostvare neće ih ni biti, kao ni dostojanstvenog života u Hrvatskoj i to puno prije 2100. U takvoj državi, u kojoj se oni koji su plaćeni da skrbe o budućnosti zemlje i dobrobiti građana brinu samo za zadržavanje svojih pozicija, beneficija i profita, ne treba se čuditi što ni 14-godišnjaci ne žele ostati. Kad su u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi u povodu završetka VIII razreda učenike pitali gdje vide svoj život za deset godina od njih 60, čak ih je 40 odgovorilo 'vani'. Ima li išta slikovitije od tog odgovora koji u samo jednoj jedinoj riječi razgolićuje i našu sadašnjost i budućnost.