Zašto je bivši šef USKOK-a odustao od optužnica!?

Željko Žganjer, bivši županijski državni odvjetnik u Šibeniku u vrijeme Oluje, poslije i prvi čovjek USKOK-a, u nekoliko je navrata 2000-ih razgovarao s haaškim istražiteljima. Stoga su ga tužitelji bili i pozvali kao svojeg svjedoka da u Haagu svjedoči u postupku suđenja Gotovini, Markaču i Čermaku. Prije unakrsnog ispitivanja branitelja generala Žganjer je izjavio da hrvatski istražni organi nisu od generala Mladena Markača i njegova zamjenika Željka Sačića dobili informacije koje bi bile od pomoći u istrazi ubojstava petero staraca Srba u selu Grubori.

Ratni zločini
Potvrdio je da je službeni stav MUP-a bio da su starci stradali u razmjeni vatre između specijalaca i pobunjenika koji su ostali, a da se govorilo i o mogućnosti da su te Srbe pobili njihovi sunarodnjaci jer se ovi nisu željeli suprotstavljati HV-u. Drugog dana svjedočenja Žganjer je tijekom protuispitivanja potvrdio stav branitelja generala Markača Gorana Mikuličića da je nadležnost nad vojnim sudovima imala civilna vlast. Dakle, vojni sudovi nisu vodili postupke za ratne zločine, potvrdio je Žganjer i dodao kako je tadašnje kazneno zakonodavstvo RH drukčije definiralo ratni zločin od Haaškog suda. Isto je bilo i s pojmom zapovjedne odgovornosti. Na pitanje branitelja Žganjer je to i konkretno definirao: “Za ratni zločin po tada vrijedećem hrvatskom zakonu mogao je odgovarati onaj tko naredi ratni zločin i onaj tko ga izvrši.” Govorio je i o problemu velikog broja neevidentiranog oružja koji je tada bio, a i danas je veliki problem u Hrvatskoj.

Na suđenju generalima svjedočio Željko Žganjer

Kosor se sastala s Brammertzom: Opet se traže topnički dnevnici

Hrvatska dostavila odgovor Haaškom sudu i tužiteljstvu

Haag će 18. 11. objaviti je li nadležan za tužbu Hrvatske protiv Srbije

Ubijani svjedoci
Obrane optuženih hrvatskih generala čude se što su tužitelji u sudnicu, kao svjedoka o funkcioniranju hrvatskog pravosuđa u procesuiranju zločina nakon Oluje, pozvali baš Žganjera, a ne osobe koje su uistinu poduzimale zakonske akcije na rasvjetljavanju zločina. Spominju da je nakon Oluje za prostor na kojem su ubijani srpski civili (uključujući i sela Varivode i Gošići) bila nadležna druga pravosudna osoba – Ivan Galović, tada županijski državni odvjetnik u Zadru. On je bio naložio istrage koje su dovele do nekoliko počinitelja zločina. Otkriveno je da je riječ o grupi koja je organizirana radi pljačke te da su starce i civile u tim selima očito ubijali kao svjedoke pljačke, a ne zato što su željeli činiti ratne zločine nad Srbima. Istraga je utvrdila da je riječ o skupini otprije “problematičnih” osoba, usto i razvojačenih. Riječ je bila o osobama iz Vodica i Šibenika, a među njima bilo je i evidentiranih narkomana.


Hrvatski generali, poput Mladena Markača, optuženi su za ubojstva srpskih civila iako se znaju konkretni počinitelji

Utvrđeno je da je grupa, po prethodnom dogovoru o likvidaciji, u maskirnim uniformama HV-a, naoružana dugim cijevima, ubila devetero muškaraca i žena u dobi od 45 do 84 godine. Počinitelji su uhićeni (u trenutku počinjenja zločina bili su već demobilizirani). Optuženi su za “kvalificirana ubojstva??, dakle s nakanom.

Općinski sud u Kninu tada je procesuirao 168 osoba, od toga tek dvije osobe srpske nacionalnosti, zbog teških krađa. Ukupno je bilo prijavljeno 500 osoba. Jedan od optuženih (I. P.) pojavio se 13 godina poslije, nakon odslužene kazne za ubojstvo Srbina, kao pratitelj jednog od svjedoka optužbe Vladimira Gojanovića, što je izazvalo prilično uznemirenje te se sudac Orie bio pobrinuo da se I. Petrića izbaci s galerije suda.

Županijski državni odvjetnik iz Zadra Ivan Galović dao si je truda i, na temelju istraga, ubrzo je utvrđeno da u ratu pljačke i ubojstva mogu imati karakter ratnog zločina, ali da u ovom slučaju toga nije bilo jer se sve događalo podosta nakon Oluje... Dvojica od četvorice okrivljenih za ubojstvo u Varivodama u istrazi terete se i za ubojstvo sedmorice mještana sela Donji Borci, nadomak Gošića, koji su također bili Srbi.

Galović je svoj posao odradio do kraja, no slijedile su mnoge od oslobađajućih presuda viših instancija. Na te četiri odluke Vrhovnog suda Hrvatske Galović se žalio, a Vrhovni sud odgovarao i vraćao postupke na početak. Sve dok nije došlo do promjene teritorijalnog ustroja RH i ti se teritoriji “izmaknuli” iz jurisdikcije Zadra u područje Šibenika i njegova Županijskog državnog odvjetništva.

Tužitelji biraju
A tamo je tada prvi čovjek Državnog odvjetništva bio – Željko Žganjer. On je imao tri moguća izbora – krenuti opet u procese protiv konkretnih osoba optuženih da su ubojice iz koristoljublja, naložiti policiji da provede dodatnu istragu ili odustati od daljnjeg procesuiranja. Žganjer je odabrao treću mogućnost. Branitelji generala zaključuju, a rabit će to i prigodom protuispitivanja, da je činom odustajanja Žganjer, zapravo, blokirao svaku daljnju procesnu radnju. Poslije je sve završilo pred Sudom u Haagu, a za te se neprocesuirane zločine sada terete trojica hrvatskih generala – Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak. Tužitelji, naravno, kao svog svjedoka zovu Žganjera, a ne, primjerice, Galovića, koji bi potanko mogao posvjedočiti da je nakon Oluje u ovom segmentu funkcionirala pravna država.