Zašto je i u slučaju arbitraže Angela Merkel protiv Hrvatske?

Iako je isto priopćenje njemačka savezna vlada dala još tjedan dana ranije, u pisanom odgovoru na upit slovenskih medija, reakcija poslana iz njemačkog veleposlanstva u Zagrebu uoči objave odluke Arbitražnog suda o granici između Hrvatske i Slovenije izazvala je šok i nevjericu u hrvatskoj političkoj javnosti. Kao da se svi pitaju jesu li nam Nijemci prestali biti saveznici.

Narušen princip prava

Neki se trude naći još recentnih primjera, koji se tiču Srbije ili Bosne i Hercegovine, u kojima je stav Njemačke suprotan stavu Hrvatske. Je li taj dojam o oslabljenom savezništvu s Njemačkom točan? Josip Juratović, njemački parlamentarni zastupnik hrvatskog porijekla, smatra da nije.

– Reakcija njemačke vlade na odluku o arbitraži ustvari je jedan klasičan odgovor kakav bi svaka druga europska zemlja dala: da se ne miješa u samo pitanje, i da poštuje sudstvo. Njemačka uvijek poštuje ono što sudstvo odluči i vjerojatno je zato njemačka savezna vlada tako reagirala u ovom slučaju. To, međutim, ne znači da treba dovoditi u pitanje prijateljstvo Njemačke prema Hrvatskoj – smatra Juratović.

U EU se svi trude poštovati vladavinu prava i stoga je Juratovićevo objašnjenje logično, no ovaj slučaj vezan za arbitražu specifičan je po tome što je princip vladavine prava narušen nedopuštenim i kompromitirajućim ponašanjem slovenskih sudionika u arbitraži.

Ipak, na taj argument mnogi u EU, a očito i u Njemačkoj, uzvraćaju protuargumentom da je sâm Arbitražni sud bio ovlašten odlučivati je li proces kompromitiran ili nije. Onog trena kad je sud odlučio da nije, te da se postupak nastavlja, dao je svojevrsno pokriće i stavovima, poput slovenskih ili sada njemačkih, da se odluka o arbitraži mora donijeti, poštivati i primijeniti.

U diplomatskim krugovima može se neslužbeno čuti da se njemački i hrvatski stavovi razilaze po pitanju europskog puta Bosne i Hercegovine. Hrvatska inzistira na reformama koje jačaju jednakopravnost hrvatskog kao jednog od triju konstitutivnih naroda, dok Njemačka ima pristup koji ne inzistira na konstitutivnosti naroda, nego na “građanskoj” BiH.

Po pitanju Srbije, Njemačka daje snažnu podršku Aleksandru Vučiću, pa i u situacijama kad Vučić ignorira rješavanje problema koje Hrvatska želi vidjeti riješene (poput spornog zakona o jurisdikciji za ratne zločine).

Josip Juratović daje iz njemačke perspektive svoje objašnjenje i za te situacije, u kojima se iz hrvatske perspektive katkad može činiti da se njemački i hrvatski stavovi ne poklapaju u potpunosti.

– Njemačka je snažno zainteresirana da se pokrene ekonomski razvoj na zapadnom Balkanu. Ne mogu reći kakav je stav kancelarke Angele Merkel, ali mogu reći iz svog iskustva da, kad se godinama odugovlači s primjenom presude Sejdić-Finci ili izborima u Mostaru, tada postaje sve teže argumentirati da će se situacija poboljšati ako se i dalje inzistira na entitetima – smatra Juratović.

Slično razmišljanje vidjelo se i kad je dužnosnik Europske komisije zadužen za BiH Georg Ziegler početkom godine zagovarao da EU počne “smanjivati elemente etničke prirode i malo unaprijedi građanski element” u BiH. HDZ-ovi europarlamentarci nazvali su takve stavove skandaloznima i irelevantnima, ali ostaje činjenica da europski i njemački dužnosnici ne samo da govore nego i rade na takvoj politici.

Lagano razilaženje

I njemački ministar za Europu Michael Roth u siječnju je u Zagrebu, u govoru povodom 25. obljetnice međunarodnog priznanja RH, između redova govorio o onome u čemu se Njemačka i Hrvatska danas lagano razilaze. Pozvao je Hrvatsku da traži rješenja, a ne probleme te da ne stvara nove prepreke susjedima, nego uklanja postojeće.

– Ne događa se ništa neobično, to su normalne pojave u odnosima među državama, pa i onda kada su saveznice, tako i između Hrvatske i Njemačke koje su prijateljske zemlje i partnerice u Europskoj uniji i NATO-u. Svaka država ima svoje interese, svoja stajališta koja se mogu, ali ne moraju poklapati s onima drugih država. Nema tu prostora za romantiku i naivnost – smatra Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova i veleposlanik u Njemačkoj.

– Njemačka i Austrija su “rodbinski” vezane, blisko surađuju, ali znaju imati i različita stajališta, vrlo plastično nedavno u slučaju migracijske krize. Velika Britanija svoju suradnju sa SAD-om doživljava kao “poseban odnos”, a pamtimo da pozicije Londona i Washingtona o načinu rješavanja konflikata na području bivše Jugoslavije nisu uvijek bile kompatibilne.

Na hrvatskoj je državnoj vlasti da se hrvatski nacionalni interesi djelotvorno ostvaruju, tako i kada je riječ o graničnom sporu sa Slovenijom i postizanju pune jednakopravnosti Hrvata u BiH – dodaje Kovač.